hrvatski

Strahovi, fobije i anksioznost kod djece predškolske dobi

Emocije utječu na osjećaje, razmišljanje, djelovanje, pojavljuju se kao reakcije na važne događaje. Kada su aktivirane, emocije stvaraju osjećaje i motivacijska stanja te se javno izražavaju. Jedna od temeljnih emocija je strah. Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta, a oni strahovi koji se javljaju kao dio normalnog razvoja ili kao reakcija na neku prijeteću situaciju imaju adaptivnu ulogu. Strah osobu upozorava na opasnost, dovodi ju u stanje povećane budnosti i priprema ju na suočavanje s prijetećom situacijom. Djeca rano pokazuju strah od gubitka, napuštenosti, odvajanja i nepoznatih osoba što se ujedno smatra i najčešćim vrstama straha. Djeca dugo trebaju bezuvjetnu pažnju odraslih i ljubav stoga se uz navedene strahove često boje da će prestati biti voljena. Najčešći dječji strahovi u dječjem vrtiću su: strah od mraka, gubitka i razdvajanja, bolesti i nesreća, rastave roditelja, nasilja, životinja, liječnika, imaginarnih bića te umišljeni strahovi i panika. Fobije se javljaju kod 2, 4% djece i upornije su od strahova, a većina ih se povuče tijekom dvije do tri godine uz liječenje ili bez, no psihoterapija ubrzava njihov oporavak. Ne može se točno procijeniti i unaprijed znati koja će djeca pobijediti svoje fobije. Postoje 4 podtipa specifičnih fobija: 1) fobije od životinja, 2) fobije od prirodnog okoliša, odnosno visine, vode, gromova, 3) fobije od krvi, injekcije i ozljede, popraćene intenzivnim osjećajem nelagode i slabosti, 4) situacijske fobije, obuhvaćaju javni prijevoz, tunele, mostove, liftove, letenje, vožnju i sl. Osoba koja pati od anksioznosti se susreće sa simptomima koji su joj neprihvatljivi i strani. Anksiozni poremećaji su među najčešćim poremećajima dječje i adolescentske dobi, a često se pojavljuju u određenim obiteljima. Anksioznost se definira pomoću tri komponente: ponašajne, subjektivne i fiziološke.Za djecu vrtićke dob su specifične dvije kategorije anksioznih poremećaja: anksiozni poremećaj zbog separacije i poremećaj s pretjeranom anksioznošću.

strahovi, fobije, anksioznost, metode liječenja i uloga odgajatelja u smanjivanju strahova

nije evidentirano