hrvatski

Naglasna kolebanja u priručnicima hrvatskoga jezika, Lingua Montenegrina

Proces standardizacije podrazumijeva stvaranje niza eksplicitnih jezičnih normi koje omogućuju jedinstvenost i jednoznačnost standardnoga idioma, osposobljavajući ga za javnu komunikaciju. Pitanje prozodijske norme već je dugo jedno od gorućih standardoloških pitanja. Veliki raskorak između uporabne i kodificirane norme posebno se odnosi na silazno naglašavanje nepočetnih slogova riječi, neutralizaciju kratkosilaznoga i kratkouzlaznoga naglaska, gubljenje zanaglasnih dužina, neprenošenje silaznih naglasaka na prednaglasnicu, gubljenje naglasnih preinaka u paradigmama. Unatoč tomu što su se oblikovale tri koncepcije koje nude svoj model rješavanja naglasnonormativnih pitanja, navedena su pitanja i dalje otvorena. Uzroci su takvoj situaciji višestruki: kreću se od složenosti samoga naglasnog sustava i njegove skromne funkcionalnosti u priopćajnoj praksi sve do normativne nestabilnosti i zapuštenosti nastave akcentuacije na svim školskim razinama. U ovome je radu težište na istraživanju pitanja normativne nestabilnosti i to u odnosu na tri akcentološka pitanja: silazno naglašavanje nepočetnih slogova, neutralizacija kratkosilaznoga i kratkouzlaznoga naglaska i neprenošenje silaznih naglasaka na prednaglasnicu. Analiza korpusa iz četiriju priručnika hrvatskoga jezika ukazuje na (ne)dosljednost i (ne)sustavnost normativnih priručnika te odgovara na pitanje je li hrvatska prozodijska norma jedinstvena i jednoznačna te može li se kompetentan govornik sa sigurnošću pozvati na nju prilikom rješavanja naglasnih nedoumica koje zbog utjecaja masovnih medija postaju sve brojnije.

hrvatski standardni jezik, prozodijska norma, naglasak, normativni priručnik, kodifikacija

nije evidentirano