hrvatski

Kompjutorizirana tomografija – CT

Epohalno otkriće rendgenskih zraka 1896. godine dovelo je do napretka u medicini i razvoja nove grane znanosti – radiologije. Rendgensko zračenje oblik je elektromagnetskog zračenja (γ zračenja) dobiveno umjetnim putem. Valna duljina ima raspon između 0, 01 nm i 10 nm, što odgovara energijama u rasponu od 100 eV do 100 keV. Dijagnostičke rendgenske zrake koje se koriste u rendgenskim uređajima imaju energiju manju od γ zraka. Zbog visoke energije, γ zrake se slabo apsorbiraju u tkivu te nisu od koristi u slikovnoj dijagnostici. S druge strane, rendgenske zrake imaju veliku sposobnost apsorpcije što doprinosi nastanku radiograma (rendgenske slike). Rendgensko zračenje nastaje u staklenoj vakuumskoj cijevi. Zagrijavanjem katode dolazi do izbacivanja elektrona. Visoka razlika potencijala između katode i anode uzrokuje ubrzavanje elektrona prema anodi. U trenutku interakcije elektrona i anode, dolazi do naglog usporavanja elektrona. Gubitak kinetičke energije elektrona pretvara se većim dijelom u toplinu, dok tek mali dio rezultira zakočnim zračenjem, uslijed čega dolazi do emitiranja rendgenskog zračenja. Nastanak rendgenske slike rezultat je atenuacije rendgenskih zraka, odnosno oslikavanje razlika u atenuaciji. Kompjutorizirana tomografija koristi rendgensko zračenje za snimanje presjeka određenog područja interesa.

Kompjutorizirana tomografija – CT

nije evidentirano