hrvatski

Utjecaj kapaciteta lokalne samouprave na teritorijalnu državnu upravu

Predmet istraživanja ove disertacije je obavljanje javnih poslova na teritoriju, a glavno istraživačko pitanje rada odnosi se na utjecaj jačanja kapaciteta lokalne samouprave na organizaciju i funkcioniranje teritorijalne državne uprave. Odnosi između lokalne samouprave i teritorijalne državne uprave razumijevaju se kroz teoriju sustava pa se konstruira koncept teritorijalnog sustava upravljanja čiji su elementi organizacije uključene u obavljanje javnih poslova na teritoriju. Iz postavljenog teorijskog okvira proizašle su dvije hipoteze: prva o utjecaju jačanja kapaciteta lokalne samouprave na kapacitet teritorijalne državne uprave, a druga o utjecaju jačanja kapaciteta lokalne samouprave na uloge teritorijalne državne uprave u upravno-političkom sustavu. Kapacitet lokalne samouprave definira se kao sposobnost lokalnih jedinica da učinkovito, efikasno i ekonomično obavljaju javne poslove iz svog djelokruga, a operacionalizira kroz organizacijsku, personalnu i financijsku dimenziju lokalnog kapaciteta. Kapacitet teritorijalne državne uprave definira se i operacionalizira analogno kapacitetu lokalne samouprave. Organizacijska dimenzija kapaciteta teritorijalne državne uprave operacionalizira se kroz konstruiranje teorijskih modela organizacije obavljanja poslova državne uprave na teritoriju (model prenesenog djelokruga, funkcionalno fragmentirani model, personalno integrirani model i model organizacijske integracije) koji su nadograđeni komparativnom analizom obavljanja poslova državne uprave na teritoriju zemalja članica Europske unije. Uloge teritorijalne državne uprave u upravno-političkom sustavu definirane su kao ciljevi koje središnja državna vlast želi ostvariti organiziranjem teritorijalne državne uprave. Kategorizacijom zadaća koje je tijekom povijesnog razvoja obavljala teritorijalna državna uprava po kriteriju zajedničkog cilja, identificiraju se tri uloge teritorijalne državne uprave: integrativna u kojoj je djelovanje teritorijalne državne uprave u funkciji ostvarivanja jedinstvenosti teritorijalnog sustava upravljanja, provedbena u kojoj je djelovanje teritorijalne državne uprave u funkciji osiguranja izvršavanja, pripremanja i zakonitog provođenja državnih propisa na teritoriju i koordinativno-planska u kojoj je djelovanje teritorijalne državne uprave u funkciji poticanja društvenog razvoja. Validnost postavljenih hipoteza provjerava se istraživanjem razvoja upravljanja na teritoriju od 1993. kad je u cijelosti pravno i institucionalno oblikovano upravljanje na teritoriju u samostalnoj Hrvatskoj kroz ključne istraživačke godine (1998., 2003., 2008.), a zaključno s 2013. Istraživanje kapaciteta lokalne samouprave i kapaciteta teritorijalne državne uprave provode se pravnom analizom i standardnim statističkim metodama obrade podataka prikupljenih zahtjevom za pristup podacima tijelima državne uprave i lokalne samouprave te službenih podataka tijela javne vlasti, dok se istraživanje uloga teritorijalne državne uprave provodi analizom 108 sektorskih zakona kojima su poslovi dodijeljeni u nadležnost teritorijalnoj državnoj upravi. Provođenjem empirijskog istraživanja obje istraživačke hipoteze su se djelomično potvrdile pa su se teorija sustava i konstruiranje teritorijalnog sustava upravljanja pokazali prikladnim teorijskim okvirom za razumijevanja upravljanja na teritoriju. Rezultati istraživanja omogućuju i ocjenu stanja teritorijalne državne uprave u Hrvatskoj i stvaranje preporuka za unapređenje upravljanja na teritoriju Hrvatske.

upravljanje na teritoriju ; teritorijalna državna uprava ; lokalna samouprava ; modeli obavljanja poslova državne uprave na teritoriju ; uloge teritorijalne državne uprave u upravno-političkom sustavu

nije evidentirano