hrvatski

Glazba u terapiji mucanja

Mucanje je poremećaj tečnosti govora i okarakterizirano je abnormalno visokom učestalošću i trajanjem zastoja u toku govora, a zastoji se javljaju u obliku ponavljanja glasova, slogova ili jednosložnih riječi, produljivanja glasova te zastoja zračne struje (Guitar, 2006). Postoji veliki broj terapija mucanja te se one mogu podijeliti na terapije prikladne za djecu predškolske dobi, terapije za djecu školske dobi i odrasle osobe. Jedan od pristupa u terapiji mucanja koji se može izdvojiti je primjena glazbe u terapiji mucanja. Tijekom primjene glazbe u terapiji mucanja najčešće se koriste terapijsko pjevanje te ritmičko-govorno signaliziranje. Također se koriste tehnike auditivnog maskiranja i oralno- motorne i respiratorne vježbe (OMREX). Cilj ovog diplomskog rada je bio ispitati koliki postotak logopeda članova Hrvatskog logopedskog društva (HLD-a) koristi glazbu u terapiji mucanja. Također, cilj je bio ispitati koje terapije mucanja logopedi najčešće koriste u svojoj praksi te koliko njih smatra da terapije mucanja imaju pozitivan učinak. Za potrebe ovog rada i istraživanja kreirana je anketa na koju je odgovorilo 40 ispitanika, tj. članova Hrvatskog logopedskog društva. Rezultati su pokazali da je samo 20% ispitanika koristilo glazbu u terapiji mucanja. Nadalje, najčešće korištena terapija mucanja su tehnike oblikovanja tečnosti (32, 5%), a više od polovice logopeda smatra da terapije mucanja imaju pozitivan učinak (55%). Budući da postoje brojne pozitivne promjene nakon korištenja glazbe u terapiji mucanja, vidljivo je da su potrebna daljnja istraživanja o utjecaju i uporabi glazbe u terapijske svrhe. Zaključno, potrebno je dobro strukturirati terapije mucanja i odabrati onu koja odgovara osobi koja muca kako bi se postigao dugotrajan i pozitivan učinak.

Mucanje, terapija mucanja, glazba, tehnike oblikovanja tečnosti, dugotrajan i pozitivan učinak

nije evidentirano