hrvatski

Implanto-protetska rehabilitacija nakon traume zuba u fronti – prezervacija alveole primjenom faktora rasta i biološkom osteotomijom – prikaz slučaja

U današnje doba moderne stomatologije, kirurško zbrinjavanje estetske zone predstavlja specifičan izazov. Najveći problem kliničaru predstavljaju predvidljivost i dugotrajnost, povezani sa zdravljem tkiva, postavom implantata, prokrvljenošću okolnoga tkiva kao i njegovoj debljini, protetskoj sanaciji i odsutnosti eventualne upale. Korištenje biokompatibilnih materijala u svrhu augumentacije potpornoga tkiva je uglavnom neophodni dio kirurške rekonstrukcije da bi se zadovoljila funkcija i estetika implantoprotetskoga rješenja. Svi biokompatibilni materijali na tržištu zadovoljavaju određene specifikacije koje su potrebne za uspješni završni rezultat, izuzev autolognoga transplantata koji zadovoljava sve uvjete donorskoga tkiva. Postoje više tehnika uzimanja donorskoga tkiva koji u većini slučajeva zahtijeva otvaranje još jednoga operativnoga polja. Poštedna metoda uključuje sakupljanje autologne kosti prilikom tzv. biološke osteotomije. Biološka preparacija/osteotomija pri maloj brzini svrdla bez hlađenja je tehnika koja olakšava prikupljanje autologne kosti tijekom preparacije ; na ovaj način se velika količina autologne kosti može koristiti kao autotransplantant. Svrha biološke preparacije je upotreba posebnih svrdala koja imaju svrhu sakupljanja autologne kosti s mjesta preparacije. Brzina okretanja svrdala je znatno manja, od 50- 125 rpm. Takva brzina onemogućava zagrijavanje kosti iznad 29°C te omogućava održavanje vitalnosti stanica kosti koja je narušena za vrijeme klasične preparacije alveole. Autologna kost se onda može koristiti u korekciji defekta alveolarnoga grebena zajedno s plazmom obogaćenom faktorima rasta. Prednost autologne kosti je što sadrži žive stanice te omogućava bržu angiogenezu te s time i uspostavu nove cirkulacije i manji gubitak transplantirane kosti kao i bolju predvidljivost i rezultat kirurškoga zahvata. Time nadopunjava osteokonduktivnu, osteoinduktivnu i osteogenu funkciju materijala za augmentaciju. Prikazujemo slučaj prezervacije alveole područja 21 nakon vađenja zuba s prethodnom anamnezom traume, uz augumentaciju kombinacijom ksenografta i plazme obogaćene faktorima rasta (PRGF) u prvoj fazi te biološkom osteotomijom pri ugradnji implantata (BTI) u drugoj fazi, uz temporarizaciju.

dentalna implantologija ; trauma zuba ; faktori rasta ; osteotomija

nije evidentirano

engleski

Implant-prosthodontic rehabilitation after dental trauma in the aesthetic zone – socket preservation with prgf and biological osteotomy

U današnje doba moderne stomatologije, kirurško zbrinjavanje estetske zone predstavlja specifičan izazov. Najveći problem kliničaru predstavljaju predvidljivost i dugotrajnost, povezani sa zdravljem tkiva, postavom implantata, prokrvljenošću okolnoga tkiva kao i njegovoj debljini, protetskoj sanaciji i odsutnosti eventualne upale. Korištenje biokompatibilnih materijala u svrhu augumentacije potpornoga tkiva je uglavnom neophodni dio kirurške rekonstrukcije da bi se zadovoljila funkcija i estetika implantoprotetskoga rješenja. Svi biokompatibilni materijali na tržištu zadovoljavaju određene specifikacije koje su potrebne za uspješni završni rezultat, izuzev autolognoga transplantata koji zadovoljava sve uvjete donorskoga tkiva. Postoje više tehnika uzimanja donorskoga tkiva koji u većini slučajeva zahtijeva otvaranje još jednoga operativnoga polja. Poštedna metoda uključuje sakupljanje autologne kosti prilikom tzv. biološke osteotomije. Biološka preparacija/osteotomija pri maloj brzini svrdla bez hlađenja je tehnika koja olakšava prikupljanje autologne kosti tijekom preparacije ; na ovaj način se velika količina autologne kosti može koristiti kao autotransplantant. Svrha biološke preparacije je upotreba posebnih svrdala koja imaju svrhu sakupljanja autologne kosti s mjesta preparacije. Brzina okretanja svrdala je znatno manja, od 50- 125 rpm. Takva brzina onemogućava zagrijavanje kosti iznad 29°C te omogućava održavanje vitalnosti stanica kosti koja je narušena za vrijeme klasične preparacije alveole. Autologna kost se onda može koristiti u korekciji defekta alveolarnoga grebena zajedno s plazmom obogaćenom faktorima rasta. Prednost autologne kosti je što sadrži žive stanice te omogućava bržu angiogenezu te s time i uspostavu nove cirkulacije i manji gubitak transplantirane kosti kao i bolju predvidljivost i rezultat kirurškoga zahvata. Time nadopunjava osteokonduktivnu, osteoinduktivnu i osteogenu funkciju materijala za augmentaciju. Prikazujemo slučaj prezervacije alveole područja 21 nakon vađenja zuba s prethodnom anamnezom traume, uz augumentaciju kombinacijom ksenografta i plazme obogaćene faktorima rasta (PRGF) u prvoj fazi te biološkom osteotomijom pri ugradnji implantata (BTI) u drugoj fazi, uz temporarizaciju.

dental implantology ; dental trauma ; growth factors ; osteotomy

nije evidentirano