hrvatski

Implanto-protetska rehabilitacija pacijenta s multifragmentnom bilateralnom frakturom korpusa mandibule i višestrukim avulzijama zuba

Uvod: Maksilofacijalna trauma može rezultirati gubitkom zuba unatoč najvećim naporima u zadržavanju i održavanju traumatiziranih zuba. Gornji i donji prednji zubi imaju veću predispoziciju za traumatsku ozljedu, a njihov gubitak može rezultirati značajnim estetskim i funkcijskim problemima. U slučaju kada se traumatizirani zubi indiciraju za ekstrakciju radi loše prognoze, planiranje rekonstrukcije može započeti u ranoj fazi. Prikaz slučaja: Tridesetogodišnji pacijent se javio u Zavod za oralnu kirurgiju KBC Zagreb zbog implantoprotetske rehabilitacije nakon multifragmentne bilateralne frakture korpusa mandibule i avulzije zubi 31, 32, 33 te 21 uzrokovane traumom u tučnjavi. Četiri mjeseca pred dolazak u Zavod pacijent je bio zaprimljen u Hitnoj službi Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta, KB Dubrava, zbog sumnje na frakturu korpusa i alveolarnoga grebena mandibule te avulzije 4 zuba. Na MSCT pregledu donje čeljusti opisana je multifragmentna fraktura korpusa mandibule bilateralno parasimfizealno, uz anteriorni pomak koštanih fragmenata te također i multifragmentna fraktura alveolarnoga nastavka premaksile lijevo. Dan poslije učinjena je repozicija i osteosinteza mandibule pločicama 2.0 i 1.2 te je poslijeoperacijski postavljen kompozitno-žičani splint. Dva mjeseca nakon operacije uklonjen je splint te zubi 41 i 42 koji su bili označeni stupnjem 3 mobilnosti. Četiri mjeseca nakon isplanirana je implanto-protetska terapija koja je uključivala postavljanje dva implantata u području 33, 42 te 21. U prvoj kirurškoj fazi uklonjena je osteosintetska pločica sa simfize te su ugrađena dva implantata u donjoj čeljusti i jedan implantat u gornjoj čeljusti u položaju prethodne traume središnjega sjekutića. Pet mjeseci nakon ugradnje implantata završena je protetska rehabilitacija. Protetska reahbilitacija počela je analizom studijskih modela u artikulatoru i planiranjem konačne protetske terapije. Obzirom na kliničku situaciju, pacijentu je predložena izrada pojedinačne metal-keramičke krunice na implantatu u položaju 21 te metal- keramičkoga mosta nošenoga implantatima u položajima 33 i 42. Oba protetska rada retinirana su vijcima. Nakon predaje protetskih radova, učinjena je kontrolna rentgenska snimka koja potvrđuje ispravnost dosjeda protetskih komponenti. Zaključak: Implanto-protetska rehabilitacija uspješna je i predvidljiva terapija u zbrinjavanju bolesnika nakon maksilofacijalne traume.

maksilofacijalna trauma ; dentalna implantologija ; avulzija

nije evidentirano

engleski

Implantoprosthetic rehabilitation of a patient with a multifragmental bilateral fracture of the mandibular corpus and multiple tooth avulsions

Uvod: Maksilofacijalna trauma može rezultirati gubitkom zuba unatoč najvećim naporima u zadržavanju i održavanju traumatiziranih zuba. Gornji i donji prednji zubi imaju veću predispoziciju za traumatsku ozljedu, a njihov gubitak može rezultirati značajnim estetskim i funkcijskim problemima. U slučaju kada se traumatizirani zubi indiciraju za ekstrakciju radi loše prognoze, planiranje rekonstrukcije može započeti u ranoj fazi. Prikaz slučaja: Tridesetogodišnji pacijent se javio u Zavod za oralnu kirurgiju KBC Zagreb zbog implantoprotetske rehabilitacije nakon multifragmentne bilateralne frakture korpusa mandibule i avulzije zubi 31, 32, 33 te 21 uzrokovane traumom u tučnjavi. Četiri mjeseca pred dolazak u Zavod pacijent je bio zaprimljen u Hitnoj službi Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta, KB Dubrava, zbog sumnje na frakturu korpusa i alveolarnoga grebena mandibule te avulzije 4 zuba. Na MSCT pregledu donje čeljusti opisana je multifragmentna fraktura korpusa mandibule bilateralno parasimfizealno, uz anteriorni pomak koštanih fragmenata te također i multifragmentna fraktura alveolarnoga nastavka premaksile lijevo. Dan poslije učinjena je repozicija i osteosinteza mandibule pločicama 2.0 i 1.2 te je poslijeoperacijski postavljen kompozitno-žičani splint. Dva mjeseca nakon operacije uklonjen je splint te zubi 41 i 42 koji su bili označeni stupnjem 3 mobilnosti. Četiri mjeseca nakon isplanirana je implanto-protetska terapija koja je uključivala postavljanje dva implantata u području 33, 42 te 21. U prvoj kirurškoj fazi uklonjena je osteosintetska pločica sa simfize te su ugrađena dva implantata u donjoj čeljusti i jedan implantat u gornjoj čeljusti u položaju prethodne traume središnjega sjekutića. Pet mjeseci nakon ugradnje implantata završena je protetska rehabilitacija. Protetska reahbilitacija počela je analizom studijskih modela u artikulatoru i planiranjem konačne protetske terapije. Obzirom na kliničku situaciju, pacijentu je predložena izrada pojedinačne metal-keramičke krunice na implantatu u položaju 21 te metal- keramičkoga mosta nošenoga implantatima u položajima 33 i 42. Oba protetska rada retinirana su vijcima. Nakon predaje protetskih radova, učinjena je kontrolna rentgenska snimka koja potvrđuje ispravnost dosjeda protetskih komponenti. Zaključak: Implanto-protetska rehabilitacija uspješna je i predvidljiva terapija u zbrinjavanju bolesnika nakon maksilofacijalne traume.

maxillofacial trauma ; dental implantology ; avulsion

nije evidentirano