hrvatski

Divković i Grličić - počeci bosanske i slavonske katekizamske književnosti

Život franjevca Matije Divkovića (1563–1631) i đakovačkog župnika Ivana Grličića (oko 1670 – poslije 1708), premda uz manje pouzdane podatke o Grličiću, određuje nekoliko podudarnih činjenica: rodni kraj (Jelaške, Olovo), boravak u inozemstvu (Italija) radi stjecanja filozofsko-teološkog obrazovanja te provincija djelovanja (Bosna Srebrena). U ovom se radu ipak posebno razmatra njihova uloga začetnikā katekizamske literature u kojoj do izražaja dolaze specifičnosti njihova djelovanja. Divkovićevi katekizmi – veliki Nauk krstjanski iz 1611. i mali Nauk krstjanski iz 1616. pripadaju prvom razdoblju posttridentske (katoličke) obnove i namijenjeni su prije svega bosanskome narodu, dok Grličićev katekizam Put nebeski iz 1707. ima obilježja katekizama drugog razdoblja posttridentske obnove te nosi odrednicu “prvog slavonskog katekizma”. Iako je riječ o katekizmima koji su kompilacije različitih izvora, među kojima se kao zajednički navodi katekizam Roberta Bellarmina (1542–1621), svakako treba uočiti i autorske, subjektivne doprinose unutar zadanih koncepcija i žanrovskih tipova, što se odnosi na izražavanje nekih osobnih stavova ili izdvajanje određenih tema iz svakodnevice. U radu će se, stoga, pozornost usmjeriti na diskurz o svakodnevici (vjeri, obitelji, ljudskom životu i časti, spolnosti...) prisutan u tumačenju Deset Božjih zapovijedi, te na temelju toga pokušati objasniti uloga tih katekizama u oblikovanju modela religijskoga i kulturnog identiteta posttridentskog razdoblja s obzirom na autorske, vremenske i prostorne posebnosti.

katekizamska književnost ; Bosna Srebrena ; Slavonija ; religija ; kultura ; identitet

nije evidentirano