hrvatski

Povezanost polimorfizma TATA sloga promotorske regije UGT1A1 gena i žutice u novorođenčadi na prsima - rana prezentacija Gilbertovog sindroma

Laktacijska žutica česta je pojava među inače zdravom novorođenčadi koja se hrani na prsima i predmet je interesa brojnih istraživača dugi niz godina. Javlja se u dva oblika, kao rana žutica koja je obilježena nefiziološkom hiperbilirubinemijom u prvom tjednu života, te u kasnom obliku prolongiranjem fiziološke žutice nakon drugog tjedna. Unatoč dokaza o postojanju inhibitornih čimbenika u majčinom mlijeku, etiopatogeneza poremećaja ostaje nejasna, i do danas predstavlja znanstvenu enigmu. Otkrićem genskog polimorfizma koji predstavlja podlogu hiperbilirubinemije u osoba sa Gilbertovim sindromom javila se ideja kako je polimorfizam promotora gena UGT1A1 uvjet i za razvoj laktacijske žutice, te se u aktualnom desetljeću posebna pažnja poklanja mogućoj genetskoj osnovi poremećaja. U novorođenčadi koja su nosioci ovog polimorfizma prehrana majčinim mlijekom bila bi provocirajući čimbenik za razvoj intenzivirane hiperbilirubinemije. Stoga je osnovni cilj ovog istraživanja bio utvrditi učestalost polimorfizma TATA sloga promotora gena UGT1A1 i njegovu povezanost sa razinom hiperbilirubinemije i trajanjem žutice u 220 novorođenčadi, 57 s nefiziološkom hiperbilirubinemijom u prvom tjednu života i 163 s kasnom laktacijskom žuticom, te 187 zdrave djece kontrolne skupine. Zabilježene su statistički značajne razlike učestalosti varijantnog alela TA7 (UGT1A1*28) među skupinama. Najniža učestalost zabilježena je u kontrolnoj skupini (0, 351), intermedijarna u novorođenčadi s nefiziološkom hiperbilirubinemijom (0, 447), dok je najviša zabilježena među djecom s kasnom laktacijskom žuticom (0, 601). Slijedom toga zabilježen je linearan porast učestalosti genotipa TA7/7 ovisno o trajanju žutice, sve do visokih 42, 4% među novorođenčadi kod koje je žutica trajala najdulje, u odnosu na 26, 3% u novorođenčadi s nefiziološkom hiperbilirubinemijom, odnosno 12, 8% u kontrola. Razlike su statistički značajne i pri usporedbi učestalosti heterozigotnog genotipa TA6/7. Istraživanje odnosa fenotipa i genotipa otkriva pozitivnu korelaciju srednjih vrijednosti koncentracija ukupnog bilirubina u serumu i dužine TATA sloga promotora gena UGT1A1 u sve tri skupine, bez obzira na spol. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su kako homozigotna ali i heterozigotna kombinacija varijantnog alela UGT1A1*28, predstavljaju rizik za razvoj nefiziološke hiperbilirubinemije i kasne laktacijske žutice, kao i za dulje trajanje poremećaja, u skupini dojene novorođenčadi, što podupire iskustva većine europskih istraživanja i potvrđuje izvornu Odellovu ideju o laktacijskoj žutici kao ranoj prezentaciji Gilbertovog sindroma.

Gilbertov sindrom ; laktacijska žutica ; polimorfizam ; UGT1A1/ TATA slog

nije evidentirano