hrvatski

Usporedba jezično-stilskih osobitosti Porfirogenetovih djela Vita Basilii i De thematibus

Pitanje autorstva Porfirogenetova književnog opusa, unatoč neiscrpnim istraživačkim naporima, i dalje ostaje nepotpuno razjašnjenim te predmetom prijepora u znanstvenim krugovima, ponajviše zbog toga što se u njegovim djelima očituje čak šest različitih stilskih razina. Kao korak mogućem rješenju ovog pitanja nametnulo se dinamiziranje proučavanja stilskog izričaja Konstantinovih spisa. Korpus ovog istraživanja čine dva od carevih četiriju najvećih proznih djela, Vita Basilii i De thematibus, koja su u dosadašnjim spoznajama okarakterizirana kao međusobno najsličnija time što su pisana arhaizirajućim grčkim jezikom i po kanonima klasične grčke gramatike, no osjetna stilska razlika među njima dala je poticaj za dublje proučavanje i usporedbu njihovih jezičnih i stilskih obilježja, što je ujedno i cilj ovog rada. Sintaktičkom analizom nastojalo se prepoznati odstupanja od pravila klasične grčke sintakse pri čemu je utvrđeno kako oba djela posjeduju elemente specifične za sintaksu postklasičnog i bizantskog grčkog, leksičkom su analizom obuhvaćene leksičke pojavnice prema ustaljenim kriterijima, dok je u stilskoj analizi prikazana upotreba stilskih figura kao i ostalih elemenata koji tvore autorov stilski izričaj (citati, parafraze, poslovice itd.), te je dan pregled upotrebe ornatusa po poglavljima. Saznanja do kojih se došlo usporedbom ovih kategorija potvrdila su naše očekivanje kako su sintaktičke, leksičke i stilske razlike među ovim djelima uvjetovane različitim književnim vrstama i tematikom njihova sadržaja. Razinu autorove angažiranosti oko stilskog izričaja odredila je namjena ovih djela. U Vita Bas, carskom govoru izrazito propagandnog karaktera, namijenjenom širokoj publici i pisanom u visokom stilu bizantske retorike, kojim se trebala s Porfirogenetova djeda Bazilija skinuti krivnja za ubojstvo njegova prethodnika, očituje se zamjetno veće sintaktičko, leksičko i stilsko bogatstvo ; u sintaktičkim osobitostima te jezičnom korpusu odražava se i snažan utjecaj Svetog pisma, što je u skladu s idejom koja se provlači cijelim djelom, kako je Bazilije, vođen Božjom providnošću, došao na prijestolje Božjom voljom, a ne zahvaljujući svojem nemoralnom postupku. Dokumentarni karakter spisa De them., koji donosi opis tema Bizantskog carstva, odredio je njegov niži stilski izričaj, kao i siromašniju sintaksu u kojoj nema velikih odstupanja od klasičnih pravila, te suženi leksički izbor. Po nekim zajedničkim sintaktičkim značajkama, zajedničkom fondu riječi te stilskim ukrasima zastupljenima u obama djelima može se naslutiti da je njihov autor ista osoba, no nemoguće je zaključiti je li to bio sam car. Najvjerodostojnijim se čini razmatrati nastanak ovih djela u sklopu književne produkcije 10. st., gdje su caru spisateljske usluge pružali njegovi učeni suradnici, pri čemu je Porfirogenet svakako duhovni autor spisa i vjerojatno je mogao napisati njihova uvodna poglavlja, no što je točno u ostalim dijelovima proizašlo iz njegova, a što iz pera njegovih pomoćnika, i dalje ostaje nejasno.

Konstantin VII. Porfirogenet, bizantska historiografija 10. stoljeća, Vita Basilii, carski govor (βασιλικὸς λόγος), De thematibus, stilistika

nije evidentirano