hrvatski

Strategije suočavanja u kontekstu intelektualnih sposobnosti, emocionalne inteligencije i samopoštovanja

Uvod. Prilikom susretanja sa stresnim situacijama pojedinci odgovaraju različitim oblicima ponašanja koji se nazivaju strategijama suočavanja, a njihova je funkcija da umanje učinak tih stresnih događaja. Strategije suočavanja su važne za razumijevanje određenih poremećaja i često se proučavaju u kontekstu kliničke procjene i savjetovanja, pa je tako ispitivan njihov odnos s varijablama spola, dobi, školskoga uspjeha, darovitosti, samoefikasnosti, osobina ličnosti, depresivnosti, ovisnosti, a u novije vrijeme i psihosomatskih smetnji i zdravstvenih tegoba. S obzirom da su strategije suočavanja ne samo važan čimbenik razvoja psiholoških i somatskih problema, već i preduvjet pozitivnoga rasta i razvoja, u ovom smo istraživanju željeli ispitali njihov odnos s intelektualnim sposobnostima, emocionalnom inteligencijom i samopoštovanjem. Cilj. Osnovni je cilj bio provjeriti jesu li kognitivna i emocionalna inteligencija te samopoštovanje povezani s uporabom specifičnih strategija suočavanja kod djece. Metoda. Na uzorku od 203 učenika i učenica petih razreda osnovnih škola primijenili smo Skalu suočavanja sa stresom za djecu i adolescente (SUO), test intelektualnih sposobnosti KI-4, dvije mjere emocionalne inteligencije (Test rječnika emocija - TRE i Test razumijevanja emocija - TRaE), te Coopersmithovu skalu samopoštovanja. Skala suočavanja sastoji se od sedam subskala koje su ujedno i dimenzije suočavanja: rješavanje problema, izbjegavanje, emocionalna reaktivnost, podrška obitelji i prijatelja, kognitivno restrukturiranje i distrakcija. Iako SUO daje mogućnost ispitivanja učestalosti i efikasnosti korištenja pojedinih skupina strategija, za potrebe ovoga istraživanja usmjerili smo se samo na učestalost. Rezultati i rasprava. Korelacijske analize pokazale su da se uz više intelektualne sposobnosti javlja značajno manja uporaba strategija traženja pomoći od prijatelja i roditelja, dok se uz više rezultate na skalama emocionalne inteligencije javlja manje korištenje strategija emocionalne reaktivnosti (npr. vikanje, udaranje) kojima se „prazni“ i izražava ljutnja. Isto je tako zanimljivo da je više samopoštovanje značajno povezano s manjom uporabom strategija izbjegavanja (koje uključuje maštanje, zamišljanje, sanjarenje) i emocionalnoga reagiranja. Zaključak. Ovakvi rezultati podržavaju Lazarusovu preporuku o tome da se proučavanje suočavanja ne bi trebalo izdvojiti iz složenog područja emocionalnog i kognitivnog funkcioniranja te socijalnih odnosa. S obzirom na postojeću negativnu povezanost emocionalne inteligencije i strategija emocionalne reaktivnosti, u nastavku istraživanja bilo bi vrlo zanimljivo provjeriti može li se postojećim školskim programima razvoja emocionalne inteligencije utjecati i na strategije suočavanja.

suočavanje, intelektualne sposobnosti, emocionalna inteligencija, samopoštovanje

nije evidentirano