hrvatski

Motiv melankolije u "Vili Slovinki"

Iako je književnopovijesni studij posvetio znatnu pozornost Barakovićevoj Vili Slovinki, i dalje je ostala slutnja da u tom spjeva ima dosta zanimljivog, neistraženog materijala. Jedno od zanimljivih mjesta su stihovi 123-142 petja parvog, gdje – u erotiziranom opisu Vile – postoje aluzije na ikonografijsku tradiciju koja lik melankolije prikazuje uglavnom sa snenim ili namrštenim licem oslonjenim na ruke. Tako je, primjerice, melankolija prikazana na čuvenom Dürerovom bakrorezu Melancolia s početka šesnaestog stoljeća. Da je Juraj Baraković sklon opisima koji odgovaraju ikonografiji njegova vremena, pokazao je Svetozar Petrović analizom opisa "nebeskog dvora". Petrović čak spominje i moguće aluzije na "gravire Albrechta Dürera" (riječ je o marijanskim motivima). Spomenuti je pak ikonografijski motiv (melankolija) zanimljiv jer proizlazi iz tisućljetne tradicije u kojoj je lice oslonjeno na ruke gesta koja izražava kreativnu misao (primjerice, jedan zaspali redovnik na ilustracijama u Pèlerinage da la Vie Humaine). Osim toga, neoplatonička tradicija je upravo melankoliju (uz eros) povezala s idejom pjesničkog genija. Tako je motiv melankolije u šesnaestostoljetnoj književnoj kulturi postao svojevrsni topos. U radu se ponajprije osvrće na spomenutu ikonografijsku aluziju, a potom i na njezinu moguću ulogu u strukturiranju lika Vile, za koju je književnopovijesni studij već ustvrdio da više nalikuje muzama negoli pastoralnim nimfama (S. Petrović, P. Pavličić).

Juraj Baraković, Vila Slovinka, melankolija

nije evidentirano