hrvatski

Biskup Josip Juraj Strossmayer i đakovačka katedrala. Stilsko rješenje, tijek izgradnje, modeli fnanciranja

Đakovačka katedrala najvažnija je sakralna novogradnja hrvatskoga historicizma. Građena je šesnaest godina, od 1866. do 1882. godine, no njezinom je podizanju prethodilo gotovo stogodišnje nastojanje da se dotadašnja, prilično skromna i malena stolna crkva, nastala baroknim adaptacijama ostataka srednjovjekovne katedrale, zamijeni novom građevinom, koja bi dostojno igrala ulogu katedrale. Svoje arhitektonsko rješenje i unutrašnju opremu katedrala duguje u cijelosti nastojanjima biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Malo je sakralnih građevina takvih dimenzija koje su u cijelosti realizirane u skladu s vizijom jedne osobe. Stoga, a i zbog izuzetne očuvanosti, katedrala predstavlja pravi Gesamtkunstwerk historicizma, ne samo Hrvatske, već i cijele Srednje Europe. Biskup Strossmayer nazore o umjetnosti oblikovao je većim dijelom 1840-ih godina, živeći i radeći u Beču, u vremenu kada se romantizam kao stil naglo širio u Habsburškoj Monarhiji. Krug umjetnika, koji je upoznao, na čelu s arhitektom Karlom Rösnerom i slikarima Leopoldom Kupelwieserom i Josephom Führichom, uključit će kasnije u svoja nastojanja oko izgradnje i opremanja katedrale te nabave slika za galeriju umjetnina koju je paralelno stvarao. Osim Beča, na oblikovanje nazora o umjetnosti i arhitekturi kod biskupa Strossmayera ključnu su ulogu odigrala putovanja po Srednjoj Europi i Italiji, na koja je išao od 1850-ih pa sve do 1880-ih godina, kao i onodobna najvažnija povijesno-umjetnička literatura. Vlastite je političke stavove također ukorporirao u svoju mecenatsku djelatnost i elemente oblikovnoga rješenja katedrale. Nedugo nakon što je postao đakovačkim biskupom, započeo je s nastojanjima za podizanjem svoje nove stolne crkve. Nakon što nisu realizirani prvi projekti iz 1854. godine, koje je Strossmayer naručio kod arhitekta Karla Rösnera, biskup se ponovno vraća intenzivnim pripremama za gradnju katedrale 1864. – 1865. Radovi, prema novom projektu Karla Rösnera započeli su naposljetku u proljeće 1866. i trajat će sve do jeseni 1882., s tim da se i kasnije dopunjavao dio opreme katedrale. Katedrala je podignuta kao trobrodna neoromanička dvotoranjska bazilika, tlocrta latinskoga križa. Traga u arhitektonskim rješenjima ove crkve ostavio je, nakon smrti130 Josip Juraj Strossmayer 1815. – 2015. Karla Rösnera, i drugi čuveni bečki arhitekt, Friedrich von Schmidt, 1870. – 1882., kao i Schmidtovi pomagači, od kojih ponajprije treba istaknuti Hermana Bolléa. Od prvih koraka, koje je poduzeo u realizaciji pothvata gradnje katedrale, biskup Strossmayer odlučio je zidove njezine unutrašnjosti pokriti freskama, zbog čega se povezao s jednim od najvažnijih sakralnih slikara 19. stoljeća, Johannom Friedrichom Overbeckom, od kojega naručuje seriju kartona s prikazima iz Novoga zavjeta te iz života svetoga Petra. Zbog starosti ovoga slikara, fresko oslik izveli su rimski slikari njemačkoga porijekla Alexander Maximillian i Ludovico Seitz, osim dvije freske koje je izradio Achille Ansiglioni. Samo je manji dio scena iz života svetoga Petra izveden po Overbeckovim kartonima. U glavnom brodu katedrale na kraju su izvedene scene s prikazima iz Staroga zavjeta, a u svetištu novozavjetne scene te prizori iz života svetoga Petra. Dekorativni dio oslika izveo je domaći slikar Josip Voltolini, s pomagačima: Ivanom Betizzom i Eduardom Petzom. Najveći dio skulpturalne opreme katedrale također je djelo domaćega majstora – Vatroslava Doneganija, koji je opremio većinu oltara te propovjedaonicu. Skulpture na oltaru svetoga Ilije jedino su povjerene austrijskomu kiparu Georgu Feursteinu. Reljef u lunetama portala djela su kipara Ivana Rendića, Tome Wodičke i Alojzija Gangla. Izuzetno reprezentativna liturgijska oprema te radovi iz metala izvedeni su prema projektima Friedricha von Schmidta kod raznih bečkih tvrtki: Brix & Anders te Dziedzinski & Hanusch. Stolarske radove izveli su domaći majstori: Ivan Tordinac i Dragutin Turković, osim orgulja koje je izradio Bečanin Ignaz Karger. Troškove gradnje i opremanja katedrale, koji su dosegnuli naposljetku golemih 1, 2 milijuna forinti, u cijelosti je pokrila Đakovačka biskupija i sam biskup Strossmayer, po čemu se ova građevina također ističe. U izlaganju na skupu bit će prikazana povijest gradnje i opremanja katedrale, koja će se kontekstualizirati sa zbivanjima u onodobnoj europskoj umjetnosti, a posebice istaknuta će biti uloga biskupa Strossmayera u cijelom procesu.

Đakovo, katedrala, Josip Juraj Strossmayer, Historicizam, Neoromanika, Karl Rösner, Friedrich Schmidt

nije evidentirano