hrvatski

Filozofojski aspekti odgoja- Što nas nam djeca govore o moralnosti?

Na moralnost možemo gledati kao na nešto što nas potiče da činimo ono što bismo trebali činiti, a to je da poštujemo moralna pravila i vodimo se njima kroz život. Cjelokupno životno obrazovanje i odgoj temelje se zapravo na razvoju i usavršavanju čovjekovih intelektualnih i moralnih sposobnosti. „Prema Aristotelu razum je taj koji usmjerava volju na moralno djelovanje, dakle, čini se kako u tom smislu nema napetosti između tih dviju vrsta sposobnosti.“ (Tomašević, 2011, stranica: 9) Djeci treba osigurati okolinu koja će im omogućiti što bolji intelektualni, ali i moralni razvoj kako bi razvili vlastite potencijale i prilagodili se zahtjevima društva. U ovom se radu daje pregled teorijskih perspektiva o moralnom razvoju djeteta i prikazuju nalazi istraživanja o sposobnostima moralnog prosuđivanja kod djece. Zadaća rada je objasniti na koji način djeca razvijaju sposobnost moralnog prosuđivanja, kakvo okruženje im je nužno osigurati da bi se moralno razvijali te odgovoriti na pitanje mogu li djeca odrasle „poučavati“ o moralnim vrijednostima. Objašnjava se smisao morala i važnost moralnih pravila, opisuju se različiti oblici moralnog ponašanja, preduvjeti i faze moralnog razvoja djeteta, odgojne metode koje (ne)pridonose moralnom razvoju djeteta te sredstva kojima se služimo kako bismo potaknuli djecu da postupaju ispravno. Budući da je moralnost sukladnost ljudskog djelovanja s vanjskim normama, ali i s unutarnjim osjećajem o (ne)ispravnosti određenih postupaka, pojedinci ne moraju nužno poznavati moralni zakon da bi se smatrali moralnima. Stoga se zaključuje da i djeca već u ranoj dobi posjeduju moralnu kompetenciju jer se vode moralnim zakonom koji je upisan u njihova srca. Sukladno tomu, djeca često mogu biti primjeri odraslima i poticati ih na moralno ponašanje.

djeca, moralnost, odrasli, razvoj moralnog ponašanja

nije evidentirano