hrvatski

Biologija lisnih i štitastih uši. Polazna osnova poznavanja proizvodnje meduna.

Lisne uši, pravog imena ušenjci, mali su kukci iz reda polukrilaca (Hemiptera) velikog gospodarskog značenja. Beskrilni ili krilati, nježne su građe, zaobljenog tijela, a boja im varira od žućkasto-zelene, zelene do crne, ovisno o vrsti, stadiju razvoja i životnom podneblju. Parazitiraju na biljkama čijim se sokovima hrane, uzrokujući pritom različita oštećenja u vidu uvijanja lišća, opadanja cvjetova i sličnih deformacija. Zbog mogućnosti prenošenja biljnih virusa, ali ponajprije zbog sposobnosti izlučivanja medne rose koja je osnova šumskog meda medljikovca, lisne uši predmet su istraživanja sve većeg broja entomologa. Nekoliko je tisuća predstavnika ušenjaka od kojih su najznačajnije i najbrojnije vrste iz porodice pravih lisnih uši (Aphididae). S druge strane, crvci ili štitaste biljne uši (Coccidae) uglavnom su mali sesilni kukci mekanoga tijela prekrivenog tvrdim štitićem. Pričvršćeni su na naličje ili lice lista i na površinu drvenastih dijelova biljke. Boja im varira prema vrsti od svijetložute, žućkasto-smeđe do tamnosmeđe. Da bi zadovoljile svoje potrebe za proteinima, lisne i štitaste uši stiletom - posebnim usnim aparatom sišu velike količine biljnoga soka, a višak ugljikohidrata oslobađaju preko zadka u obliku medne rose, medljike. Medna rosa slatka je i ljepljiva izlučevina navedenih uši koje žive na crnogoričnom (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnom drveću (bukva, hrast, lipa), te nekim vrstama cvjetnica. Mednu rosu u svom životnom ciklusu koriste mravi i ponajprije pčele koje ju skupljaju i metaboličkim reakcijama zatim pretvaraju u medun koji je zbog svojih karakteristika i kemijskog sastava vrlo kvalitetan proizvod prirode i jedan od najcjenjenijih medova današnjice.

medna rosa, lisne uši

nije evidentirano