Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Analiza genetske strukture i srodstva hrvatskih autohtonih sorti vinove loze (CROSBI ID 416742)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Žulj Mihaljević, Maja Analiza genetske strukture i srodstva hrvatskih autohtonih sorti vinove loze / Pejić, Ivan (mentor); Zagreb, Agronomski fakultet, . 2017

Podaci o odgovornosti

Žulj Mihaljević, Maja

Pejić, Ivan

hrvatski

Analiza genetske strukture i srodstva hrvatskih autohtonih sorti vinove loze

Način kako male vinogradarske zemlje mogu doskočiti uniformizaciji vinskog tržišta jest da trend univerzalnosti u vinogradarskoj proizvodnji mijenjaju u korist autohtonosti. O dosadašnjem uspjehu spašavanja i revitalizacije hrvatskog autohtonog sortimenta govori činjenica da sve više raste interes i potražnja za udomaćenim sortimentom, kako u potrošnji tako i u proizvodnji. Dokazivanje autohtonosti jedan je od bitnih poteza u brendiranju proizvoda. U idealnom slučaju, dokazi da je sorta autohtona, tj. nastala na nekom području jesu otkriće njenih roditelja koji su također tamo udomaćeni te duga tradicija uzgoja sorte koju je također potrebno dokazati kroz opširno proučavanje dostupnih povijesnih izvora. Znanstveni pristup i dostupni moderni alati mogu barem donekle dati odgovor da li je nešto autohtono, a to je dosad urađeno za svega nekolicinu hrvatskih sorata. Cilj istraživanja bio je stoga za sve potencijalno autohtone sorte unutar hrvatskih kolekcija utvrditi njihov status (bez ili sa sinonimima/homonima u drugim državama), pripadnost nekom skupu gena te analizirati njihove srodstvene odnose (s prvenstvenim naglaskom na analizu roditeljstva) zajedno s dostupnim genotipovima najveće svjetske kolekcije u Vassalu (INRA, Francuska). Ovo je prvenstveno odrađeno korištenjem za to danas najmodernijih genetičkih alata - analizom nuklearne DNA s 36 mikrosatelitskih (SSR) i dva seta SNP markera te mikrosatelitskim utvrđivanjem klorotipova. Dio ispitivanih SSR lokusa odnosio se na novu generaciju tri- i tetra- nukleotidnih lokusa koje se preporuča zbog manjih pogrešaka u designacija alela, ali isti se zbog pojave nul alela i/ili slabije informativnosti nisu pokazali kao idealni set za genotipizaciju. Genotipizacijom na devet standardnih SSR lokusa i usporedbom s formiranom bazom podataka koja je sadržavala preko 4200 genetskih profila utvrđen je status za ukupno 212 prikupljenih primki. Dvije trećine sorata (95 primki) unutar kolekcija nema sinonima u niti jednoj drugoj zemlji, egzistiraju samo na prostoru Hrvatske i mogu se zasad smatrati autohtonima. Globalna analiza genetske strukture (k=5) pokazala je da je polovina hrvatskog sortimenta dio inferiranog balkanskog genskog skupa ekvivalentno Negruljevoj ekološko geografskoj klasifikaciji. Mikro analiza genetske strukture pratila je utvrđene srodstvene odnose i razdvojila dalmatinski sortiment kao najhomogeniji podskup unutar Hrvatske. Utvrđena je razlika u bogatstvu i distribuciji klorotipova između hrvatskih regija, a pojava klorotipa A isključivo u priobalnom dijelu upućuje na potencijalnu introgresiju divlje loze pri formiranju sortimenta. Kompletna rekonstrukcija roditeljstva bila je moguća za svega 19% sorata, a suprotno očekivanjima, u mnogo njih sudjelovale su strane sorte koje nisu evidentirane unutar hrvatske germplazme poput Bombina bianca. Ključna sorta za formiranje hrvatskog sortimenta je Plavac mali za kojeg je ujedno odbačeno ranije predlagano roditeljstvo zbog nepodudaranja na 4 SSR, 3 SNP te kloroplastne distribucije. Za ukupno 45% sorata detektirana je barem jedna roditelj-potomak veza s nekom od pretpostavljeno autohtonih sorata, odnosno drugi roditelj nije rekonstruiran, te za neke postoje moguće roditelj-potomak veze sa stranim sortama. Stoga ne možemo potvrditi hipotezu da je većina sorata uključenih u istraživanje nastala na području današnje Hrvatske (iako većina egzistira isključivo ovdje). Dodatnih 8 sorata možemo smatrati autohtonima (također zasad) jer kao potencijalnog roditelja imaju barem jednu autohtonu sortu, a drugi istraživači za iste nisu rekonstruirali roditelj potomak veze. U konačnici ukupan broj autohtonih sorata iznosi, zasad, 103. Brojnost utvrđenih sinonima, stranih sorata u roditeljstvima te posljedično veliki broj sorata miješanog porijekla posljedica je kompleksnih pedigrea, migracije i erozije sorata vinove loze na području Hrvatske.

vinova loza (Vitis vinifera L.), autohtone sorte, genetska struktura, roditeljstva, mikrosateliti, SNP, klorotip

nije evidentirano

engleski

The analysis of genetic structure and parentage of Croatian autochthonous grape varieties

nije evidentirano

grapevine (Vitis vinifera L.), autochthonous varieties, genetic structure, parentage analysis, kinship analysis, microsatellites, SNPs, chlorotypes

nije evidentirano

Podaci o izdanju

222

13.12.2017.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Agronomski fakultet

Zagreb

Povezanost rada

Poljoprivreda (agronomija)