hrvatski

Osobine bučinog ulja dobivenog različitim postupcima

U ovom radu provedena su ispitivanja dviju vrsta bučinih koštia, potecijalnih sirovina za proizvodnju bučinog ulja. Ulje je u laboratorijskim uvjetima dobiveno postupkom ekstrakcije heksanom te hladnim i toplim prešanjem beskorke, oične bućine koštice, njezine jezgre, te ljuske. analiza početnih sirovina i odgovarajućih pogača obuhvačala je određivanje udjela vode i ulja. U ulju bučinih koštica, kao pokazatelji kvalitete, određeni su peroksidni broj i slobodne masne kiseline. Peroksidni broj većine uzoraka bio je iznad 7 mmol O2/kg što je maksimalna granična vrijednost za jestiva nerafinirana ulja, a udjel slobodnih manih kiselina bio je viši kod prešanih ulja nego li kod ekstrahiranih ulja. Ispitivanje je nastavljeno spektrofotometrijskom analizom ulja u UV-području (K232, K270, delta-K i R-vrijednost). U vidljivom stektru su snimljene apsorpcijske krivulje, određen je indeks boje i izračunati ukupni klorofili. Ulja beskorke imala su veći indeks boje i više korofila od ulja obične bučene koštice, a više vrijednosti, s obzirom na postupak, imala su toplo prešana ulja. Plinskom kromatografijom utvrđen je sastav masnih kiselina u ulju bučinih koštica te u ulju ljuske. U svim ispitivanim bučinim uljima prisutne su četiri masne kiseline: palmitinska, stearinska, oleinska i najzastupljenija, linolna. Ulje ljuske sadrži više stearinske, a manje oleinske kiseline od ostalih uzoraka, a osim navedenih utvrđeno je da ima i linolensku kiselinu.

bučina koštica; bučino ulje; osobine; prešanje; ekstrakcija

nije evidentirano