hrvatski

List „Narodna obrana“ o pitanju jezika u gradu Osijeku (1902. – 1914.)

U ovom se radu propituju jezične prilike osječke svakodnevice od 1902. godine, kad je pokrenut osječki dnevni list na hrvatskom jeziku „Narodna obrana“, pa do početka Prvoga svjetskog rata, kada jezično pitanje odlazi u drugi plan. List „Narodna obrana“ bio je pokrenut upravo kako bi utjecao na jezične prilike, te kako bi hrvatski jezik što više afirmirao, a njemački potisnuo. Tijekom navedenog razdoblja pregledan je svaki broj „Narodne obrane“ te su izdvojeni i analizirani svi članci koji se odnose na jezična pitanja. Rad uspoređuje rezultate popisa stanovnika prema materinjem jeziku u gradu Osijeku od 1880. do 1910. godine s govorenim jezikom u situacijama iz gradske svakodnevice, od službenih prigoda, jezika koji se koristio u poslovnom i društvenom životu, u trgovini i ugostiteljstvu, među djecom, ženskom populacijom, te u kazalištu, koje od 1907. godine funkcionira kao gradsko, ali i kao hrvatsko kazalište. Rad, nadalje, analizira učinak „Narodne obrane“ u jezičnoj transformaciji, detektira barijere u prelasku na hrvatski jezik, te objašnjava povezanost jezičnog pitanja i nacionalnog osjećaja, koja je bila vrlo zamršena i nelogična. To se osobito vidi kad se uzmu u obzir i druga dva govorena jezika u onodobnom Osijeku, a to su srpski i mađarski. „Narodna obrana“ sva četiri jezika dovodi u vezu s iskazivanjem nacionalnog ponosa, političke borbe i, u konačnici, s brigom za gospodarski prosperitet grada Osijeka, koji se našao na pola puta utjecajne sfere Budimpešte odnosno Zagreba. Pri tome je vezanje srpskog uz hrvatski jezik značilo jačanje domaćeg, nacionalnog elementa, dok je njemački jezik, prema „Narodnoj obrani“ značio otuđenje i korak bliže mađarizaciji. Osječani, međutim, nisu rado mijenjali naviku korištenja njemačkog jezika, mada je bilo sve više onih koji su koristili hrvatski kao drugi jezik.

Osijek, Narodna obrana, početak 20. stoljeća, hrvatski jezik, njemački jezik, dvojezičnost, mađarski jezik.

nije evidentirano