Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 913474

Određivanje stehiometrije i konstante formiranja kompleksa Cu(I) i neokuproina korištenjem slijedne analize injektiranjem uz spektrofotometrijski detektor te klasične spektrofotometrije


Božinović Karauz, Marijan
Određivanje stehiometrije i konstante formiranja kompleksa Cu(I) i neokuproina korištenjem slijedne analize injektiranjem uz spektrofotometrijski detektor te klasične spektrofotometrije 2017., diplomski rad, preddiplomski, KEMIJSKO-TEHNOLOŠKI FAKULTET, Split


Naslov
Određivanje stehiometrije i konstante formiranja kompleksa Cu(I) i neokuproina korištenjem slijedne analize injektiranjem uz spektrofotometrijski detektor te klasične spektrofotometrije
(Determination of stoichiometry and formation constant of Cu(I) and neocuproine using Sequential Injection Analysis with spectrophotometric detector and classical spectrophotometric method)

Autori
Božinović Karauz, Marijan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
KEMIJSKO-TEHNOLOŠKI FAKULTET

Mjesto
Split

Datum
29.09

Godina
2017

Stranica
46

Mentor
Kukoč Modun, Lea

Neposredni voditelj
Biočić, Maja

Ključne riječi
Neokuproin (Nc), bakar(I), spektrofotometrija, slijedna analiza injektiranjempe
(Neocuproine (Nc), copper(I), spectrophotometry, Sequential Injection Analysis)

Sažetak
Cilj ovog završnog rada bio je određivanje stehiometrije kompleksnog spoja bakra(I) s neokuproinom primjenom klasične spektrofotometrije i slijedne analize injektiranjem. Određivanje se temelji na složenoj reakciji koja uključuje redoks reakciju i reakciju formiranja kompleksa. Prvi korak je redukcija bakra(II) u bakar(I) pomoću L-askorbinske kiseline, a u drugom koraku nastali bakar(I) s neokuproinom tvori žuto obojeni kompleks [Cu(Nc)2]+ čiji se apsorpcijski maksimum bilježi pri 458 nm. Stehiometrija kompleksa [Cu(Nc)2]+ je određena je klasičnom spektrofotometrijom, metodom molarnih omjera i metodom kontinuirane varijacije te iznosi Cu+ : Nc = 1 : 2. Na temelju podataka dobivenih metodom molarnih omjera izračunata je konstanta formiranja kompleksa koja iznosi Kf = 3, 01∙1010. Određene su spektrofotometrijske karakteristike: molarna apsorptivnost (ε = 7 775 L mol‒1 cm‒1) i Sandellova osjetljivost (8, 17 × 10−3 mg cm−1 L−1). Konstruirana je krivulja umjeravanja na temelju eksperimentalnih mjerenja predložene reakcije formiranja kompleksa uz analit bakar(I) te je postignuta linearnost u području koncentracija od 1×10−6 mol L−1 do 6 × 10−5 mol L−1 uz jednadžbu pravca y = 15173 x + 0, 0081 i korelacijski koeficijent R² = 0, 9997. Izračunate su vrijednosti granice dokazivanja (3, 00 × 10−7 mol L−1) i granice određivanja (1, 00 × 10−6 mol L−1). Stehiometrija nastalog kompleksa je određena i potvrđena slijednom analizom injektiranjem primjenom metode kontinuirane varijacije Cu+ : Nc = 1 : 2. Dodatne prednosti slijedne analize injektiranjem naspram klasične spektrofotometrije su ponovljivost, niska potrošnja reagensa, mala količina otpadnih tvari te brza i automatizirana analiza.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
011-0000000-3217 - Određivanje tiola primjenom potenciometrijskih senzora i spektroskopije (Njegomir Radić, )

Ustanove
Kemijsko-tehnološki fakultet, Split