hrvatski

Izvedba grada / izvedba roda i književnost. O V. Aksjonovu, I. Slamnigu, književnoj povijesti i drugom

Izlaganje polazi od sljedećih dviju pretpostavki: 1. J. Butler i brojnih drugih istraživača koji na njezinim analizama uspostavljenim politikama performativnih rodnih identiteta govore o tome da «ne mora biti 'činioca iza čina', već da se činilac na različite načine konstruira činom i kroz čin» (Nevolja s rodom) ; 2. ruskih semiotičara, poput J. Lotmana i V. Toporova, te brojnih drugih, koji govore o gradu kao ključnoj kulturnoj lokaciji onih činova (i njihovih praksi ponavljanja) koje uspostavljaju svaki identitet, pa ga i rodno legitimiraju. U izlaganju nas zanima kako ta međuovisnost društvenih (rodnih) i spacijalnih / prostornih procesa funkcionira u konkretnim književnim tekstovima, te kako se u njima i rod i grad očituju kao forme situacijskog / procesualnog znanja, pri čemu ne utječe samo grad na forme strukturiranja rodnih identiteta, nego vrijedi i obrnuto: kao što se rodni identiteti stvaraju praksama prikazivanja u urbanim prostorima, tako se i grad stvara iz njime uspostavljenih rodnih praksi. Teorijske ćemo postavke analizirati na primjerima proznih književnih tekstova s kraja 50-ih godina, i to u komparativnoj vizuri – hrvatskoga pisca I. Slamniga (priča Neprijatelj) i ruskoga pica V. Aksjonova (dulja pripovijest Kolege) te s oslonom na dosadašnje analize urbane teme i/u književnosti A. Flakera, M. Kolanović, K. Nemeca i V. Žmegača. U stvaralaštvu je obaju pisaca grad s jedne strane ključni čimbenik u strukturiranju teksta (grad nije samo mjesto zbivanja, nego određuje i njegovu pripovjednu kompoziciju), a s druge je središnji u konstruiranju tipova subjektivnosti (prostorno pozicioniranje subjekata mapira njegove / njezine ključne identitetne karakteristike). Posebice u analiziranim slavenskim kulturama, u kojima je proces urbanizacije započeo razmjerno kasno, u poslijeratnoj je mladoj prozi urbano značilo progresivno, dislocirano u odnosu na mainstream (socrealizam) i liberalno. U kontekstu spomenutog kulturnog ugovora između rodnog i urbanog, zanimat će nas proteže li se ta intervencija u smjeru progresivnog, dislociranog te liberalnog i na rodni aspekt – ili su rodni identiteti, unatoč urban(iziran)om svlaku proze, ostali usidreni u tradicionalnijim rodnim i društvenim politikama. Drugim riječima, podrazumijeva li kulturna lokacija urbanoga u tekstovima Slamniga i Aksjonova intervenciju (i) u tkivo rodnih politika, na koje načine i s kakvim posljedicama.

I. Slamnig, V. Aksjonov, proza u trapericama, rodna politika

Predavanje je objavljeno u zborniku (FFpress); bibliografska jedinica 945430.