hrvatski

Je li danas moguća nenasilna revolucija? Alternativa iz perspektive francuskog postmodernog marksizma

Izlaganje pokazuje mogućnost nenasilne revolucije danas. Ono se temelji na specifično francuskome mišljenju situacije (situacionizma) kao promjene mjesta s kojeg subjekt upućuje zahtjev za demokratskim priznanjem. Svoje argumente autor koncentrira na razumijevanje demokracije kao revolucije u mišljenju Jacquesa Ranciérea koji u političko polje uvodi estetičku i hermeneutičku borbu za priznanjem induvidue temeljenu na estetički ružnom kao politički krivom, od transformacije radnika u proletera, žene u feministicu, imigranta-radnika u politički pojam imigranta. Jedina mogućnost revolucionarnog nenasilnog akta demokratskog priznanja jest pojmovna promjena koja dezidentifikacijom kao subjektivacijom vrši »izmještanje« subjekta iz danog mu »prirodnog« mjesta, onog »biti radnikom«, »biti ženom«, »biti ekonomskim imigrantom« u političke pojmove proletarijata, feminizma i imigracije. Političko kao mogućnost promjene ili revolucije više nisu izbori (kao zastarjeli koncept koji zadržava mjesto) nego je to situacijska sfera civilnog društva koje samo određuje i formira mjesto (situaciju) s kojeg upućuje politički zahtjev za jednakošću. Civilno društvo tako podrazumijeva situacijsko ništa koje time ne postoji, ali kao potencija izrasta zajedno sa zahtjevom koji upućuje i s njegovim se ostvarenjem gasi. Što je ostalo od Marxa i Oktobarske revolucije danas ogleda se upravo u navedenom situacionizmu koji se uspostavlja hermeneutički i estetički, a ne više institucionalno-politički. Time je jasno da političko postoji samo kao ne-poredak, kao ono krivo, nesuglasno, neubrojeno i bez udjela, kao demokracija protiv države i kao demokracija protiv liberalizma. Novo mišljenje revolucije u filozofijskom te nova ljevica u političkom smislu danas potrebuju i nove pojmove.

hermeneutika, nova ljevica, mišljenje revolucije, marksizam, situacionizam.

nije evidentirano