hrvatski

Određivanje stehiometrije i konstante formiranja kompleksa Cu(I) i batokuproin disulfonske kiseline korištenjem slijedne analize injektiranjem uz spektrofotometrijski detektor te klasične spektrofotometrije

Cilj istraživanja koje je prikazano u ovom radu je spektrofotometrijsko određivanje bakra(I) u obliku kompleksnog spoja s batokuproin disulfonskom kiselinom (BCS) primjenom klasične spektrofotometrije i slijedne analize injektiranjem. Opisane metode temelje se na redoks reakciji i reakciji nastajanja kompleksa. U prvom stupnju L-askorbinska kiselina reducira bakrov(II) ion do bakrovog(I) iona, koji u drugom stupnju formira narančasti kompleks [Cu(BCS)2]3‒ čiji se apsorpcijski maksimum bilježi pri 483 nm. Metodom molarnih omjera i metodom kontinuirane varijacije određena je stehiometrija spoja Cu+ : BCS = 1 : 2. Konstanta formiranja nastalog kompleksa iznosi Kf = 4, 6 × 1010, te su određene spektrometrijske karakteristike koje uključuju molarnu apsorptivnost (ε = 10 675 L mol‒1 cm‒1) i Sandellovu osjetljivost (S = 5, 95 × 10‒6 µg cm‒2). Konstruirana je krivulja umjeravanja na temelju eksperimentalnih podataka predložene reakcije formiranog kompleksa za određivanje bakra(I). Postignuta je linearnost u području koncentracija od 4, 0 × 10‒7 do 1, 0 × 10‒4 mol L‒1, uz jednadžbu pravca y = 19661 x + 0, 048. Izračunate su vrijednosti granica dokazivanja 1, 2 × 10‒7 mol L‒1 i granica određivanja 4, 0 × 10‒7 mol L‒1. Slijednom analizom injektiranjem uz metodu kontinuirane varijacije također je određena, te potvrđena stehiometrija kompleka Cu+ : BCS = 1 : 2. Metode analize u protoku, točnije metoda slijedne analize injektiranjem pruža prednost primjene naspram klasične spektrofotometrije. Razlog tome je niska potrošnja otopina analita i reagensa uz malu količinu otpadnih tvari te brzu, automatiziranu i ponovljivu analizu.

bakar(I), batokuproin disulfonska kiselina (BCS), spektrofotometrija, slijedna analiza injektiranjem

nije evidentirano