engleski

Hydrogeology of catchment area of the Imotsko field and river Tihaljina

U gornjem toku rijeke Tihaljine projektirane su dvije hidroelektrane: Peć - Mlini na izvorištu i nizvodno 12 km HE Klobuk. HE Peć-Mlini imat će akumulacijski bazen u Imotskom polju - lokacija Nuga, veličine 8000.000 m3 s tunelom kroz brdo Petnik, dužine 1700 m, padom od 105 m i snage 27 mW. HE Klobuk projektirana je kao protočna s branom visine 20 m, akumulacijom 15 mil. m3, padom od 18,5 m i snage 48 mW. Sliv Imotskog polja i gornjeg toka rijeke Tihaljine pripada središnjem pojasu dinarskog krša. Ta zona vanjskih Dinarida (Dinarika) u hidrogeološkom smislu odlikuje se različitim položajem morfoloških i hidrogeoloških razvodnica. Površinski tokovi završavaju u ponorima i/ili ponornim zonama koji daju vodu u sliv gornjeg toka rijeke Tihaljne ili na vrulje u Jadranskom moru. Međusobni odnosi hidrogeoloških karakteristika stijena, tektonske oštećenosti, prostornog položaja geoloških struktura, morfologije terena i količine padalina uvjetuju hidrogeološku funkciju terena. Razlikuju se slabopropusne naslage koje predstavljaju potpunu barijeru tečenju podzemne vode, od naslaga koje ne sprječavaju u cijelosti tečenje u podzemlju, već reguliraju i usmjeravaju njihovo otjecanje. Značajnu ulogu u usmjeravanju podzemnih voda imaju permotrijaski pješčenjaci s gipsom i anhidritom kod mjesta Sobač, te eocenski fliš i prominske naslage u područjima Vir - Zavelim, Roško polje - Mesihovina - Studena vrila - Rakitno. Najveće prostranstvo izgrađuju vapnenjačke stijene u izmjeni s dolomitima koje ne predstavljaju značajnije prepreke tečenju podzemnih voda. Podzemne barijere čine donjokredni dolomiti i pločasti vapnenci s rožnjacima u području Imotski - Grude. Djelomične (viseće) barijere tečenju podzemne vode predstavljaju neogenske glinovite naslage i kvartarni zaglinjeni sedimenti u Imotskom polju.

nije evidentirano

nije evidentirano