hrvatski

Rječotvorni modeli u usustavljivanju hrvatskoga genetičkog nazivlja

Hrvatski jezik bilježi obilje leksički praznih i nedorečenih mjesta u oblikovanju i usustavljivanju znanstvenoga genetičkog nazivlja uzrokovanih ponajprije izravnim preuzimanjem toga nazivlja iz engleskoga jezika. Dodatnu poteškoću čini naglašeno progresivan razvoj genetike, brzina oblikovanja novih naziva u toj struci i svakako znanstvena produkcija hrvatskih genetičara koji radove objavljuju poglavito na engleskome jeziku. U izlaganju će se predočiti osnovna polazišta rječotvornoga opisa hrvatskoga genetičkog nazivlja i definirati poteškoće koje se u tome opisu pojavljuju. Potom će se prikazati rječotvorni modeli toga nazivlja i ukazati na nedoumice pri njihovu usklađivanju s hrvatskim standardološkim i općim terminološkim načelima proizašlih poglavito iz oslanjanja hrvatskoga genetičkog nazivlja na leksik i gramatičke zakonitosti engleskoga jezika. Na kraju će se ponuditi rječotvorna rješenja usklađena sa zakonitostima genetičke struke i zahtjevima hrvatskoga standardnog jezika. Upravo takva rješenja smatramo ravnotežom između jezičnih zakonitosti i stručnih potraživanja.

hrvatsko genetičko nazivlje ; terminološke nedoumice ; rječotvorje

nije evidentirano