hrvatski

Uredbe i naredbe za obdržavanje u kaštelu Vrsar i njegovu kotaru : prijevod, komentar i studije

Pravna povijest Vrsara u srednjem i novome vijeku specifikum je koji odudara od svega poznatoga u Istri, a posebno od općih i ukalupljenih shvaćanja o njezinoj teritorijalno-političkoj podjeli (dihotomiji) na habsburški i mletački dio. Pravna povijest Vrsara odražava pojavu koja je u europskim okvirima u srednjemu vijeku bila iznimno česta, dok je u novovjekovlju također bila razmjerno prisutna (premda u znatnoj manjoj mjeri), a ogledala se u činjenici da je Crkva na određenome prostoru bila vrhovni civilni vlastodržac. S modernoga gledišta, nakon oblikovanja pojma nacije i nacionalne države u posljednjoj četvrtini XIX. stoljeća i u okvirima suvremenoga poimanja teritorijalno-političke podjele takvu je pojavu vrlo teško cjelovito shvatiti. Ta pojava nije samo puka povijesno- pravna činjenica već fenomen koji je danas teško shvatljiv jer za njegovo pravilno opisivanje i razumijevanje suvremeno društvo ne raspolaže odgovarajućim pojmovnim instrumentarijem, pravnim načelima, pravno-političkim konceptima, stvarnostima, činjenicama i nadasve profesijama. Stoga bi sagledavanje jednoga takvoga poretka u perspektivi moderna ili suvremena promatrača, s obzirom na postojeće koncepte i pojmovne standarde koji su takvome promatraču bliski i samorazumljivi, nužno dovelo do promašena i cjelovito pogrešna razumijevanja teritorijalno- političke tvorevine kakva je do 1778. godine bila Vrsarska grofovija. Govoreći o pravnim pravilima koja su nastajala u Vrsarskoj grofoviji, bilo kao kodificirani biskupovi pravni akti bilo kao dio običajnoga prava, valja reći da to nije bilo jedino pravo koje se ovdje neposredno primjenjivalo. Spomenuta se dva pravna izvora, neovisno o izvanjskim pravnim utjecajima koji se u njima ogledaju, mogu opisati kao unutarnje, vlastito i autonomno pravo Vrsarske grofovije jer je ono nastajalo upravo ovdje, tj. bilo je domaće provenijencije. S druge strane, kada se iščitavaju ti domaći, unutarnji i autonomni izvori prava, mora postojati stalna svijest kod čitatelja da se kanonsko pravo (ius canonicum) kao pravo univerzalne Crkve ovdje također neposredno primjenjivalo, i to kako in civilibus (jer je porečki biskup bio civilni vlastodržac) tako i in spiritualibus. Kanonsko pravo u Vrsarskoj je grofoviji bilo neposredno važeće. U određenoj je mjeri i ono bilo domaće, unutarnje i autonomno pravo jer je, pravno gledajući, Vrsarska grofovija pripadala Svetoj Stolici te je Sveta Stolica snagom unutarnje crkvene hijerarhije bila njezin vrhovni vlasnik. U tome kontaktu prava dviju različitih provenijencija događala su se i prožimanja: svojevrsna civilizacija kanonskih propisa s jedne strane i kanonizacija čisto civilnih propisa s druge strane, što je u ovoj publikaciji odgovarajuće prikazano i objašnjeno.

Statutarno pravo, biskup, kanonsko pravo, rimsko pravo, crkveno pravo,

nije evidentirano