hrvatski

Eksperimentalna in vitro modifikacija stvaranja patoloških proteinskih konjugata 4-hidroksinonenala u mozgovnim stanicama štakora primjenom neuroprotektivnog piridoindolskog derivata stobadina

Stobadin je predstavnik skupine sintetskih antioksidansa indolske strukture. “ Hvatač” (eng. scavenger) je hidroksilnog, alkoksil i peroksil radikala sa sposobnošću uklanjanja reaktivnog kisika. U razvoju ishemijskih, metaboličkih i neurodegenerativnih bolesti središnjeg živčanog sustava oksidativni stres, te posljedično nastali produkti lipidne peroksidacije poput 4-hidroksinonenala (HNE), čine važne čimbenike. 4-hidroksinonenal nastao tijekom oksidativnog stresa, oštećuje osnovne gradivne elemente stanice: lipide, proteine i DNK. Utvrđeno je da je stobadin, primjenjen u preventivne svrhe, snažnog neuroprotektivnog učinka. U kliničkoj praksi preventivna primjena često je nemoguća. Stoga je cilj našeg istraživanja bio utvrditi djeluje li stobadin i nakon što je oksidativno oštećenje, napose u ishemijskim ozljedama mozga, već započelo, te dovelo do stvaranja produkata lipidne peroksidacije poput HNE-a. Monoklonskim protutijelima na HNE-histidniske konjugate načinjena je imunocitokemijska analiza HNE pozitiviteta mozgovnih stanica štakora izloženih ishemijskoj ozljedi mozga, podvezivanjem zajedničkih karotidnih arterija, koje su potom in vitro obrađene HNE-om i/ili stobadinom. Uočeno je da stobadin koncentracije 10 mM in vitro dodan mozgovnim stanicama AV područja (područje mozga opskrbljeno krvlju putem vertebralnih arterija), in vivo izloženih blagoj hipoksiji, prije HNE-a, smanjuje HNE pozitivitet. Naprotiv, in vitro dodatak stobadina stanicama ACI područja (područje mozga opskrbljeno krvlju putem unutrašnjih karotidnih arterija) koje su in vivo bile izložene ishemiji, prije kao i poslije HNE-a, nije smanjio HNE pozitivitet.. Staničnim-imunoesejem na stanicama ljudskog neuroblastoma uočeno je da dodatak stobadina stanicama u koncentracijama 1, 10 ili 100 mM, prije ili nakon HNE-a, smanjuje HNE pozitivitet. Rezultati nisu posljedica izravnog međudjelovanja stobadina i HNE-a, što je dokazano u dot blot analizi količine HNE proteinskih konjugata stvorenih u čistoj reakcijskoj smjesi albumina s HNE-om, uz dodani stobadin. Čini se da je učinak stobadina posljedica očuvanja antioksidativnog kapaciteta stanica, odnosno sprječavanja oksidacije glutationa i djelovanja na aktivnost antioksidativnih enzima. HNE-imunocitokemijska analiza na mozgovnim stanicama ACI i AV područja, ukazala je djelotvornost stobadina ovisi o očuvanosti antioksidativnog kapaciteta, odnosno o stupnju oksidativnog oštećenja stanica. Temeljem dobivenih rezultata možemo zaključiti da bi stobadin mogao biti djelotvoran i nakon već započetog oksidativnog oštećenja, ukoliko je isto manjeg intenziteta, odnosno nije dovelo do ireverzibilnog oštećenja stanica. Nalazi upućuju da bi bilo uputno nastaviti istraživanja sa svrhom da se utvrdi je li primjena stobadina kao neuroprotektivnog lijeka opravdana ne samo preventivno već i u ranoj fazi ishemijske ozljede mozga.

stobadin; 4-hidroksinonenal; oxidativni stres; mozgovne stanice štakora

nije evidentirano