hrvatski

Zavičajni identitet u nastavi

U okvirima prevladavajućih globalizacijskih procesa uočavanje vrijednosti zavičajnog identiteta postaje presudno u očuvanju osobnog i nacionalnog identiteta. Pokrivajući široko semantičko polje (u biološkom, sociološkom, dijalektološkom, etnografskom, filozofskom, psihološkom smislu), pojam zavičajnosti nudi višestruke oblike svoje transpozicije: umjetničke, znanstvene, odgojne, obrazovne, školske. Traganje za zavičajnim vrijednostima u nastavi temeljeno je na teoriji zavičajnoga, nacionalnoga i kulturnoga identiteta koja ističe jezik, teritorij, prošlost, kulturu, umjetnost, tradiciju kao glavne njegove odrednice. Teze za istraživanje teme zavičajnosti smještene su u metodičko-pedagoški obzor s ciljem spoznavanja i očuvanja zavičajnog - ličkog identiteta kroz nastavu književnosti kao stvaralački poticajan oblik rada s djecom razredne nastave. U komunikaciji s tekstovima u idiomu u kojem je sačuvan svijet koji postupno nestaje pruža se mogućnost otkrivanja zavičajnog identiteta prihvaćanjem riječi i njihovim čuvanjem, potom kroz običaje, svjetonazor, obiteljske odnose, odnose u užoj i široj društvenoj zajednici. Očuvanje ličke zavičajnosti - komunikacijom učenika s književnim tekstom, prožimanjem zavičajnog idioma i standardnoga jezika, susretom s neliterarnim naracijama koje obrađuju zavičajne teme, uspostavom kulturološkog odnosa s prošlošću i tradicijom - ostvaruje se stvaralačka komunikacija s kulturnom baštinom zavičaja, u funkciji ugrađivanja zavičajnih vrijednosti u osobni identitet.

zavičajnost, identitet, nastava, odgoj, Lika

nije evidentirano