hrvatski

Stres roditelja djece liječene u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi

Uvod: Prijevremeno rođenje djeteta i liječenje u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi (JILN) je stresno iskustvo za roditelje. Roditeljski stres veže se uz medicinsko stanje djeteta i postupke, odvojenost od djeteta i izmijenjenu roditeljsku ulogu. Istraživanja pokazuju veću učestalost anksioznosti, depresije, akutnih stresnih simptoma i post-traumatskih reakcija kod ovih roditelja. Doživljaj dugotrajnog stresa može utjecati na odnos s djetetom, a prema nekim nalazima predstavlja rizični čimbenik za budući razvoj djeteta. Cilj ovog rada je utvrditi razinu stresa roditelja djece liječene u JILN-u. Istraženi su izvori stresa, tehnike koje koriste za smanjivanje stresa, zadovoljstvo komunikacijom i medicinskom skrbi te opća psihička uznemirenost roditelja. Metoda: U istraživanju je sudjelovalo 107 roditelja, 56 majki i 51 otac, dobi od 17 do 43 godine, čija su djeca smještena u JILN-u dvije bolnice KBC-a Zagreb. Prosječna gestacijska dob djece iznosila je 31 tjedan (raspon 20 – 41), težina 1561 gram (raspon 590 – 3520), a trajanje hospitalizacije 34 dana (raspon 5 – 164). Primijenjene su Ljestvica roditeljskog stresa: neonatalna jedinica intenzivne njege, Ljestvica vanjskih stresora, Ljestvica tehnika smanjenja stresa, Upitnik zadovoljstva boravkom i komunikacijom sa zdravstvenim djelatnicima te CORE-18. Rezultati i rasprava: Najveći izvor stresa u JILN proizlazi iz izmijenjene roditeljske uloge (značajno viši kod majki nego očeva). Od vanjskih stresora, roditelji najstresnijim procjenjuju utjecaj emocionalnih stanja supružnika i obitelji na njihove osjećaje. Očevi značajno stresnijim procjenjuju ispunjavanje financijskih i poslovnih obaveza, a majke otpuštanje iz bolnice prije djeteta. Od tehnika za smanjenje stresa, roditelji najčešće koriste povjeravanje te istraživanje o djetetovom stanju. Molitvu procjenjuju kao najučinkovitiju. Muškarci značajno češće koriste tjelesnu aktivnost, a žene povjeravanje prijateljima i obitelji te razgovor s roditeljima druge djece na odjelu. Čak 47, 5% roditelja je klinički značajno uznemireno ; više majki nego očeva. Opća uznemirenost povezana je s većim roditeljskim stresom u JILN-u te većom procjenom stresora izvan bolnice. Veći roditeljski stres povezan je s trajanjem hospitalizacije i vanjskim stresorima. Roditelji su vrlo zadovoljni komunikacijom s osobljem i medicinskom skrbi, a veće zadovoljstvo povezano je s nižim procjenama stresora. Zaključak: Gotovo polovica roditelja je klinički značajno psihološki uznemirena (više majki nego očeva). Najveći izvor roditeljskog stresa proizlazi iz izmijenjene roditeljske uloge. Postoje spolne razlike u doživljaju stresora vezanih uz JILN, doživljaju stresora izvan bolnice te tehnikama za smanjenje stresa. Obzirom da je riječ o prvom istraživanju ovog područja u nas, nalazi upućuju na izrazitu potrebu razrade psihološke podrške roditeljima u Hrvatskoj tijekom i nakon boravka u JILN te pružaju smjernice za njihovo oblikovanje.

roditeljski stres, prijevremeno rođenje, jedinica intenzivnog liječenja novorđenčadi

nije evidentirano