hrvatski

Problem "ne mjesta" u suvremenoj hrvatskoj književnosti i vizualnim umjetnostima

U hrvatskim vizualnim umjetnostima, ali i u književnosti, u posljednja dva desetljeća javlja ograničen, ali raspoznatljiv pravac istraživanja određen terminom "ne mjesto". Strategije ovih istraživanja su različitem te ovise o medijima putem kojih se pojedini umjetnici izražavaju. Ipak, one se svode na dva temeljna strateška pristupa - model reprezentacije ne - mjesta, te inbtermedijalne modele - koji još nisu adekvatno prepoznati i određeni od strane likovne i književne kritike. Stoga se mali broj teorijskih osvrta na istraživanje ne - mjesta u vizualnim umjetnostima i književnosti može smatrati indikatorom nedovoljne osvještenosti istoga problema u korpusu humanističe znanosti u Hrvatskoj. Citirani teorijski radovi u tom smislu predstavljaju i jedine tragove kakvog - takvog uočavanja analitičkog potencijala metodologije vezane uz moimanje "ne - mjesta". Pionirski, pak, poduhvat u tom smislu - ostvaren ponajprije u kontekstu antropoloških i kulturolokih studija - pisale su Jasna Čapo i Valentina Gulin Zrnić kao urednice zbornika "Mjesto - Ne-mjesto, Interdisciplinarna promišljanja prostora i kulture" iz 2011. godine (Čapo, Gulin, ur. 2011.)

anthropology, Croatia, literature, non - place, place, visual arts

nije evidentirano