hrvatski

Biokemijske funkcije i toksičnost mangana

Mangan je esencijalan element koji sudjeluje u nizu metaboličkih funkcija, uključujući razvoj skeletnog sustava, metabolizam energije, aktivaciju određenih enzima, funkcioniranje živčanog sustava, rast veznog tkiva, zgrušavanje krvi, funkcioniranje imunološkog sustava te pravilnu funkciju reproduktivnih hormona. Također je i antioksidans koji štiti stanice od djelovanja slobodnih radikala te kofaktor u nizu enzimskih reakcija. U životinja njegov nedostatak utječe na metabolizam ugljikohidrata, smanjenje metabolizma glukoze, nepravilan metabolizam lipida te slabljenje sinteze i djelovanje inzulina. Mangan se koncentrira u mitohondriju stanice te tkiva koja su bogata tim organelama, kao što su gušterača, jetra, bubreg i crijeva, imaju najviše koncentracije mangana. Također, lako prelazi krvno-moždanu barijeru i akumulira se u specifičnim regijama mozga. Stoga kronično udisanje visokih koncentracija mangana utječe na mozak te uzrokuje poremećaj središnjeg živčanog sustava i neurobihevioralni poremećaj. Utjecaj mangana kao elementa u tragovima s potencijalnom toksičnošću na morske sisavce kao što su dupini još uvijek je neistražen. Glavni čimbenik opterećenja organizma sisavaca manganom je prehrana koja znatno utječe na varijacije metala unutar različitih vrsta te između različitih tkiva. Očekivani raspon mangana u tkivima morskih sisavaca je do 7 mg/kg mokre težine. Najviše koncentracije u rasponu od 2, 15 do 5, 34 mg/kg su određene u jetri morskih sisavaca u tri vrste dupina iz reda kitova (Cetacea) koje su prisutni u svim morima pa tako i u Sredozemnom i Jadranskom moru, odnosno u dobrog (Tursiops truncatus), plavobijelog (Stenella coeruleoalba) i glavatog dupina (Grampus griseus). Istraživanja koncentracija mangana u tkivima pokazuju slijed koncentracija jetra > bubreg > mišić. Također, koncentracije mangana u tkivima tri vrste dupina sa Mediterana pokazuju slične vrijednosti u tkivima posebice jetri, bubregu, mišiću i plućima. Dostupno je svega nekoliko literaturnih podataka koncentracija mangana u dupinima s talijanske obale Jadranskog mora. Usporedba koncentracija mangana u tkivima dobrih i plavobijelih dupina iz drugih svjetskih mora odnosno američke, brazilske te portugalske obale Atlantika te pacifičkih otoka Havaja i Japana pokazuje slične vrijednosti onima određenim u tkivima dupina iz Mediterana. Za glavate dupine nisu dostupni podaci iz svjetskih mora. Značajne razlike koncentracija mangana utvrđene su u koži obzirom na geografsku poziciju nalaska dobrih dupina u svjetskim morima što sugerira da geografska lokacija može biti važan čimbenik utjecaja na koncentracije mangana.

mangan, morski sisavci, dupini, tkiva

nije evidentirano