hrvatski

Otočki dekameron – zrcalo Gacke

Otočki dekameron je zbirka novela pisana po modelu Boccacciovoga Dekamerona. Ove sažete prozne oblike, svedene na jedan događaj i mali broj likova, u kojima je građa sužena samo na bitno, priča 10 pripovjedača u 10 tematskih blokova. Sve ih prožimaju motivi iz života regije Gacke, a gotovo opipljiva duboka emocionalna povezanost autora sa sredinom koju opisuju omogućila im je da u zadanoj specifičnoj problematici daju i odgovarajuću umjetničku formu s blagim sentimentalističkim okusom. Kroz priče se prije svega uočava svakodnevica opisanoga kraja, a legende, pjesme i pučke priče koje su ukomponirane u sadržaj nose dodatnu vrijednost. U obrađenim temama, bilo u portretiranju glavnih junaka ili crtanju pejzaža, autori su relativno često uspjeli ostvariti umjetnički uzbudljive stranice pa ih se s pravom može prozvati slikarima Gacke. Ljude i kraj slikali su riječima dok su razrađivali zadane im teme: alkoholizam ; muško-ženski odnosi ; pobačaj ; providnost ; zlostavljana i/ili domska djeca ; mladi – sadašnjost, a ne budućnost ; pejzaži prošlih vremena (unutarnji pejzaži čovjekova života) ; stari narodni gačanski običaji ; susjedski odnosi i Templari u Gackoj. Autori novela su: Jelena Benčić, Dario Eror, Kristina Gomerčić-Dasović, Jasna Ilić, Anđelko Kaćunko, Manja Kostelac-Gomerčić, Milan Kranjčević, Dragica Rogić, Valentina Rubčić, Maja Žubrinić. Rad daje tematsku, kompozicijsku i jezičnu analizu cjelokupne zbirke.

Otočac, Gacka, novele

nije evidentirano