Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 909592

Glagoljske oporuke sa sjeverozapadnih zadarskih otoka


Vigato, Ivica
Glagoljske oporuke sa sjeverozapadnih zadarskih otoka, Zadar: Sveučilište u Zadru, 2017 (monografija)


Naslov
Glagoljske oporuke sa sjeverozapadnih zadarskih otoka
(Glagolitic wills of the northwestern islands of Zadar)

Autori
Vigato, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište u Zadru

Grad
Zadar

Godina
2017

Stranica
253

ISBN
978-953-331-153-1

Ključne riječi
glagoljske oporuke, sjeverozapadni zadarski otoci 17. stoljeće, 18, stoljeće, jezčne osobitosti
(glagolitic wills, northwestern islands of Zadar, 17th century, 18th century, linguistic peculiarities)

Sažetak
U ovoj se knjizi autro proučava jezične i grafolingvističke osobitosti glagoljskih oporuka nastalih krajem 16. te u 17. i 18. stoljeću na sjeverozapadnim zadarskim otocima: Istu Molatu, Olibu i Silbi. Većina oporuke nalazi se u zadarskom Državnom arhivu te su sastavni dio zbirke dokumenata pod nazivmo: Oporuke deponirane u kanceleriji zadarskih knezova. Dvije su oporuke preuzete iz olipske Matici krštenih (1565-1668). Sve oporuke pisane su kancelarijskim kurzivom, a osobitost toga pisma jest da se slova smještaju u tri redačka polja s tim da je srednje najuže. U koje će polje pojedini pisar staviti neki grafem nije bilo unaprijed zadano te zato imamo kod svakoga pisara oporuka različita rješenja. Također, nije bilo određeno hoće li i koje ligature pisar upotrebljavati, hoće li koristiti starije slične ustavnim ili novije jednostavnije grafeme, hoće li fonem /j/ bilježiti slovom jat ili đerv... Nema jedinstvenosti ni kako će obilježavati slova s brojevnim vrijednostima: titlama ili točkicama, te hoće li jedinice pisati ispred desetica. Pisari su u oporukama različito označavali i kratice. Upravo te različitosti kod pisara omogućile su autoru da pronađe primjere kada neku oporuku nije napisao onaj koji se kao pisar zabilježio u dokumentu, već drugi koji je pisao umjesto njega. Na osnovi faksimila glagoljskih oporuka sačinjena je transliteracija teksta kako bismo omogućili znanstveni pristupi povijesnoj građi, ali i daljnje istraživanje na tom korpusu. Ističu se neke kulturološke značajke oporuka koje su pisane po načelima administrativnoga funkcionalnoga stila, a iz kojih se može iščitati običajno pravo, glavna zanimanja žitelja pojedinoga otoka, imovinsko stanje, svjetonazor te osjećaji oporučitelja. Jezične posebnisti u oporukama posebno su razmatrane. Refleks starohrvatskoga glasa jata realizira se kao ikavski i ekavski, a uočeno je i zatvaranje samoglasnika ispred nazala, također i čakavska jaka vokalnost. Od suglasničkih osobitosti spominjemo pojednostavljenje teške suglasničke skupine te kolebanja u zamjeni dočetnog /m/, i dočetnog /l/. Praslavenska skupina glasova /st'/ /sk'/ daje /šć/, a praslavenski se /d'/ realizira kao /j/. Naročito su česti primjeri kada je došlo do vokalizacije slogotvornoga /r/, ali ima li promjera kada se /r/ pojavljuje bez popratnih samoglasnika. Protetsko /j/ posvjedočeno je mnogim primjerima, a metateza skupine glasova w+poluglas nije provedene u svim slučajevima te imamo primjere i starijega stanja. Od morfoloških posebnosti kod imenica potvrđena je tzv. kratka množina, čuvanje starih množinskih nastavaka za genitiv množine na -ov ili niltim nastavakom. Aktivan je i množinski akuzativni nastavak -i za imenice muškoga roda. Uporaba aorista i imperfekta još je dosta česta. Prezent je također dobro potvrđen. Infinitiv obično ne dolazi samostalno već uz glagole moći, imati, biti, htjeti. Česti su pasivni glagolski oblici, a pridjevi se sklanjaju po nekadaškoj neodređenoj deklinaciji, ali i novijoj pridjevskoj. Superlative pisari najčešće bilježe kao složeni oblike jer se čestica naj piše odvojeno od temeljne triječi. Posvjedočene su osobne, povratno-posvojne odnosne, pokazne, neodređene i posvojne zamjenice, a kod potonjih dolazi kolebanje između zamjeničko-pridjevske i imenske deklinacije. Prijedlozi ponekad nemaju isti lik i isto značenje kao danas. Potvrđeni su također i primjeri udvojenih prijedloga. Kako bi se precizirale različite okolnosti vezanih uz poštivanje i provedbu oporuka, posvjedočeni su mnogi prilozi mjesta, vremena, načina, količine ili uzroka. Posvjedočena je i komparacija priloga. Svi veznici, kao uostalom i prijedlozi, nemaju isti lik kao danas. Pronađeni su imenski i glagolski predikat s tim da je ovaj potonji kudikamo češći. Konsrukcija ima + infinitiv najčešće sadržava imperativno, a imperativima je pridruženo afektivno značenje. Uočene su neke posebnosti u uporabi subjekta, predikata te izravnoga i neizravnoga objeki. Znatna je zastupljenost priložnih oznake: mjesta, vremena, načina, uzroka te količine, jer doprinose preciznosti i nedvosmislenosti oporuka. Česta je uporaba apozicija i atributa koji mogu biti sročni nesročni. Nije rijetka ni uporaba apozicijskoga skupa. Dijelove diskursa koje po sintaktičkim pokazateljima prepoznajemo kao složene rečenice često predočavaju složene odnose u između oporučitelja i njegovih nasljednika ili osoba koji će oporučitelja za njegova života uzdržavati. Za iskazivanje veoma složenih i za oporučitela naročito bitnih pitanja vezanih uz nasljedstvo i nasljednike, nerijetko se koriste višestrukosložene rečenice. Može se uočiti kao je za glagole pronađene u oporukama osobita prefiksalna, a za imenice i pridjeve sufiksalna tvorna. Složenice nisu toliko česte. Neke neodređene zamjenice imaju nastvak –re bez ikakova tvorbenoga značenja. U oporukama mogu naći leksemi starohrvatskoga, općeslavenskoga ili venecijanskoga podrijetla. Prevladavaju leksemi osobiti za administrativni tematski krug, te riječi iz područja religioznosti, kućanstva, rodbinskih veza kao i izraze za prostorne odrednice. Polisemija se posebno razmatra na leksemima : kabrula, dimjica, i laz. Pronađene fraze u oporukama opisane su sa semantičkoga aspektu, i to u okviru kognitivne semantike koja u središte raščlambe jezičnih pojavnosti stavlja metaforičke procese pogodne za stvaranje tzv. koncepata. Većina u oporukama posvjedočenih toponima i danas je poznata, neki su doživjeli promjene u glasovnom sastavu, a neki su danas nepoznati, tj. nemamo ih u dostupnoj toponomastičnoj literaturi, niti su informatorima poznati. Za neke tek naslućujemo koje bi to lokaliteti mogli biti. Proučavajući imena pronađenih u oporukama možemo uočiti kako prevladavaju svetačka imena, dok su potvrđena samo dva ženska narodna imena: Gruba i Hroma. Iz popisa svih prezimena (65) potvrđeo je najviše patronimika tvoreme sufiksom –ić, također –-in, –ov i –ev, tvoreni sekundarnom tvorbom ili pak bez domaćega sufiksa. Proučavanje glagoljske oporuke sa sjeverozapadnih otoka zadarskoga otočja donose nam mnoge važne spoznaje o životu maloga čovjeka, otočanina u sedamnaestome i osamnaestome stoljeću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Sveučilište u Zadru

Profili:

Avatar Url Ivica Vigato (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Vigato, Ivica
Glagoljske oporuke sa sjeverozapadnih zadarskih otoka, Zadar: Sveučilište u Zadru, 2017 (monografija)
Vigato, I. (2017) Glagoljske oporuke sa sjeverozapadnih zadarskih otoka. Zadar, Sveučilište u Zadru.
@book{book, author = {Vigato, I.}, year = {2017}, pages = {253}, keywords = {glagolitic wills, northwestern islands of Zadar, 17th century, 18th century, linguistic peculiarities}, isbn = {978-953-331-153-1}, title = {Glagolitic wills of the northwestern islands of Zadar}, keyword = {glagolitic wills, northwestern islands of Zadar, 17th century, 18th century, linguistic peculiarities}, publisher = {Sveu\v{c}ili\v{s}te u Zadru}, publisherplace = {Zadar} }