hrvatski

Kompjutorski sustavi odlučivanja u gnojidbi povrća

Optimizacija gnojidbe je složen zadatak zbog istovremenog biološkog, tehnološkog, ekološkog i ekonomskog optimuma uvjetovanih klimatskim, pedološkim, fizikalnim, kemijskim i biološkim činiteljima. Prirodna raspoloživost hraniva u agroekosustavima nije optimalna jer je produkcija organske tvari antropogeno intenzivirana u odnosu na spontane ekosustave. Jednokratno optimiziranje raspoloživosti hraniva nije dostatno, nego je potrebno sustavno održavanje optimalne opskrbljenosti hranivima. Definicija gnojidbe treba uvažiti sve navede razloge i ciljeve i stoga je točnije reći da je optimalna gnojidba agrotehnička mjera aplikacije gnojiva radi postizanja stabilnog visokog prinosa odgovarajuće kvalitete optimizacijom opskrbe usjeva hranivima održavanjem ili popravljanjem plodnosti tla bez štetnog utjecaja na okoliš. Nedostatna raspoloživost hraniva limitirajući je činitelj proizvodnje i odgovarajuća će gnojidba rezultirati povećanjem raspoloživosti hraniva i prinosa. Ukoliko je raspoloživost dostatna i nije limitirajući činitelj proizvodnje, gnojidba neće povećati prinos, ali može pozitivno utjecati na kvalitetu prinosa. Utjecaj dodanog hraniva na kvalitetu prinosa ovisi i o vrsti povrća, ali i o raspoloživosti drugih hraniva. Ukoliko je raspoloživost hraniva već optimalna, gnojidbom povećana raspoloživost negativno će utjecati na kvalitetu, možda i padom prinosa zbog bujnosti, intenzivnijeg napada uzročnika bolesti, te mogućeg toksičnog učinka prekomjerne raspoloživosti hraniva. Nedvojbeno je veliki utjecaj različitih svojstava na plodnost tala te je sve agrotehničke mjere neophodno usmjeriti realizaciji četiri osnovna principa održavanja plodnosti tala koji su preduvjeti optimizacije gnojidbe: 1. održavanje optimalne vlažnosti tla, 2. održavanje optimalne pH reakcije tla, 3. održavanje optimalne humoznosti tla, 4. optimalna obrada tla. Najjednostavnije je pogrešnom gnojidbom definirati svaku gnojidbu koja rezultira nedostatnom ili prekomjernom količinom raspoloživih hraniva, a pogrešna je i svaka gnojidba s prekomjernom količinom ili neodgovarajućom vrstom gnojiva. Najčešće su greške u gnojidbi: gnojidba „napamet“ bez analize tla, zanemarivanje osnovnih principa održavanja plodnosti tla, zanemarivanje gnojidbe osnovnim (N, P, K) sekundarnim (Ca, Mg, S) ili mikrohranivima (Fe, Mn, Zn, Cu, B, Mo), prekomjerna ili nedostatna gnojidba, pogrešna aplikacija gnojiva, neodgovarajuće gnojivo. Sustav potpore odlučivanju ili „decision support system = DSS“ (eng.) je računalom podržan interaktivni sustav, tj. softverski proizvod za pomoć pri odlučivanju na bilo kojoj razini upravljanja s naglaskom na donošenje direktno primjenjive odluke. Savjeti za gnojidbu u većini zemalja širom svijeta temelje se na višegodišnjim fertilizacijskim pokusima. Najraširenije su uporabe sustava potpore odlučivanju (DSS) u razvijenim zemljama, ali je vrlo intenzivna uporaba navedenih sustava i u Republici Hrvatskoj gdje su na raspolaganju aplikacije kreirane u okviru IPA projekta AGRI- CONTO-CLEEN (http://www.agroekologija.com/agri- conto- cleen/dss/gnojidba-povrca/). Postupak izračuna optimalne gnojidbe povrća provodi se u 10-ak koraka: 1. određivanje ciljnog prinosa - ovisi o genetskom potencijalu povrća i o sustavu uzgoja 2. izračun potrebne količine hraniva za ciljni prinos - ukupna količina N, P i K koju je potrebno osigurati za ciljni prinos i održavanje plodnosti tla 3. izračun optimalne potrebe N u gnojidbi - na temelju ukupne fiziološke potrebe za planirani prinos i svih oblika raspoloživog N u tlu 4. izračun optimalne potrebe fosfora i kalija u gnojidbi - na temelju klasa opskrbljenosti tla fosforom i kalijem 5.izračun organske gnojidbe na temelju plodnosti tla i reakcije povrća na organska gnojiva 6. izračun potrebne kalcizacije samo za tla čija je pH reakcija preniska, a zasniva se na rezultatima agrokemijske analize tla 7. optimalna distribucija N s obzirom na dinamiku gnojidbe (ovisi o vrsti povrća, potrebnim količinama N u gnojidbi, sustavu uzgoja povrća i plodnosti tla) 8. optimalna distribucija P i K s obzirom na dinamiku gnojidbe 9. utvrđivanje potrebe i plan aplikacije mikrognojiva jer su u tlima nepovoljnih pH reakcija mogući su nedostatci mikroelemenata 10. izbor optimalnog oblika hraniva i izračun količina optimalnih gnojiva u osnovnoj gnojidbi i prihranama 11. izračun predviđene bilance hraniva kao razlika količine hraniva dodanih u tlo planiranom gnojidbom i količine hraniva odnesenih iz tla planiranim prinosom.

kompjutorski sustavi ; gnojidba ; povrće ; plodnost tala

nije evidentirano