hrvatski

Bilanciranje ishrane jabuke

Jabuka, s aspekta vrijednosti proizvodnje i broja ljudi koji se njome bave, vodeća je voćarska kultura u Hrvatskoj. Pomoekološki potencijal uzgoja jabuke u našoj zemlji na takvoj je razini da se ta proizvodnja može povećati. S druge strane, potrošnja jabuke u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini. Dijelom su to prehrambene navike, a dijelom loše predstavljanje te kulture potrošačima. Regionalizacijom proizvodnje voća utvrđuje se pomoekološki potencijal uzgoja jabuke, koji osigurava sinergički odnos kulture i potencijala proizvodnje. S obzirom na svoju ekološku raznolikost, uvjeti su nam takvi da možemo osigurati proizvodnju od najranijih do najkasnijih sorata. Posebno bi tu trebalo afirmirati onaj sortiment koji je s aspekta limitirajućih uvjeta u Europi moguć u Hrvatskoj. Jabuka je višegodišnja drvenasta kultura i mjere koje provodimo od planiranja uzgoja i podizanja pa do kraja eksploatacije održavat će se na rentabilnost uzgoja. Od te proizvodnje očekuje se da ona bude visoka po jedinici površine, kvalitetna i uravotežena, a troškovi proizvodnje srazmjerni dobivenim. Nažalost, pored pomoekološkog potencijala vrlo često ista je niska, neuravnotežena i lošije kvalitete. Financijska konstrukcija je u takvim uvjetima problematična za proizvođača. Kada stavljamo u relativni odnos površine pod jabukom i proizvodnju, onda možemo vidjeti da ona jako oscilira po količini i kvaliteti, a proizvodnja plodova I klase jabuke jedva doseže 50%. Naravno da definiranje kvalitete moramo staviti u kontekst izgleda drugih pomoloških osobina plodova, koje u konačnosti stvaraju odluku hoćemo li ponovo konzumirati voće ( jabuku). Najčešći uzroci takvog stanja leže u više čimbenika: krivom bonitiranju prostora, odabiru neodgovarajuće sorte, neodgovarajućoj pripremi za sadnju, kvaliteti sadnog materijala, pomotehnici i napose problemima vezanim na fiziološkoj razini, koje možemo definirati kao fotosintetske. Ti problemi vezani su za opskrbu vodom, temperaturama i sezonsku dinamiku pojedinih biogenih elemenata. Posebno se to odnosi na nekoliko za jabuku važnih elemenata, kao što su dušik, fosfor, kalij, magnezij, kalcij, cink i bor. Svaka nauravnoteženost u ishrani potiče neuravnoteženost uroda i kvalitete plodova. Kontrola sadržaja biogenih elemenata u tlu i njihova distribucija u biljnim dijelovima omogućava nam da predvidimo moguće probleme i signalizira nam naše ponašanje u pogledu nedostatka za sljedeću godinu. Pored toga, bilanca iznošenja, uskladištenja i gubitaka hraniva ispiranjem temelj je za nadoknadu u sljedećoj godini. Istraživanja različitih autora pokazuju da obrani plodovi čine manji dio iznošenja biogenih elemenata iz tla. Te i takve spoznaje daju nam za pravo dguračijem pristupu vraćanja hraniva u cilju uravnotežene ishrane od danas uvriježenog. Probilno i shematsko gnojenje lošije je i od nedostatnog. Posebno se to odnosi na dušik, fosfor i kalij kao standarde u ishrani. Za uravnoteženi urod i kvalitetu plodova jabuke, pored navedenih elemenata, važni su kalcij i bor. Poseba je njihova uloga u sintezi hormona rasta auksina i citokinina. U ishrani jabuka važna je sezonska dinamika opskrbe, jer isti upotrebljeni u krivo vrijeme ne daju zadovoljavajući rezultat. Folijarna dijagnostika i analiza plodova nakon berbe, uz pravilno tumačenje, daju nam za pravo donositi ispravne odluke što se tiče ishrane jabuke preko tla ili lista i mogućnost čuvanja plodova. Takvim pristupom postižemo uravnoteženu rodnost, kvalitetu plodova, a hladnjačama manje rizika zbog skrivenih mana.

bilanciranje, jabuka, ishrana, pomologija

nije evidentirano