Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 909289

Spomenica Renea Lovrenčića


Spomenica Renea Lovrenčića, Zagreb: Filozofski fakultet u Zagrebu - FF Press, 2016 (zbornik)


Naslov
Spomenica Renea Lovrenčića
(Memorial book of Rene Lovrenčić)

Urednik/ci
Agičić, Damir ; Roksandić, Drago ; Jakovina, Tvrtko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, zbornik, znanstvena

Izdavač
Filozofski fakultet u Zagrebu - FF Press

Grad
Zagreb

Godina
2016

Stranica
437

ISBN
978-953-175-567-2

Ključne riječi
Lovrenčić, hrvatska povijest
(Lovrenčić, Croatian history)

Sažetak
Ova je knjiga posvećena uspomeni na Renea Lovrenčića, profesora moderne i suvremene svjetske povijesti, dugogodišnjeg predstojnika Katedre za svjetsku povijest novoga vijeka i voditelja poslijediplomskoga magistarskog studija hrvatske povijesti. Rad na pripremi knjige potrajao je duže nego smo prvotno predviđali, ali s velikim zadovoljstvom pišemo ove retke predgovora. Rene Lovrenčić bio je izvanredan predavač i silno obaviješten, znatiželjan povjesničar. Nažalost, nije bio osobito plodan autor. No kako to pokazuje i knjiga koju je izdao kratko prije smrti, trajno je ostao zainteresiran, "u temi", povezan s onim čime se čitavog života bavio i što je čitao. Poznavao je mnoge jezike, što se vidjelo u njegovim člancima, a posebno predavanjima. U zemlji koja o svijetu nije znala puno, Lovrenčić je bio izvor najsvježijih informacija o svijetu od Meksika, Japana i Kine, do Amerike, jedan od najboljih poznavatelja revolucija u Rusiji/Sovjetskom Savezu. Zahvalni smo svima koji su se odazvali na poziv Odsjeka za povijest iz siječnja 2013. godine i poslali svoje tekstove, napose profesorima Miomiru Dašiću iz Podgorice i Sergeju Romanjenku iz Moskve, koji su knjizi dali međunarodni značaj. Spomenicu smo koncipirali tako da prvo ide kratak autobiografski tekst profesora Lovrenčića, iz njegove prijave na natječaj za redovitu profesuru, potom bibliografija njegovih tekstova koju je dopunio Branimir Janković te tekst o odnosu između opće i nacionalne povijesti što ga je Lovrenčić izložio kao uvodni referat na interkatedarskoj konferenciji povjesničara u Sarajevu početkom prosinca 1978, a potom objavio u časopisu Nastava povijesti. U ovome dijelu knjige je i nekoliko fotografija profesora Lovrenčića iz različitih faza njegova života i u raznim prigodama. Fotografije je ljubazno ustupila profesorova kći Sanja. Troje je autora svjedočilo o svojim osobnim iskustvima suradnje s profesorom Lovrenčićem – Mira Kolar, profesorica ekonomske i socijalne povijesti modernog doba i njegova nasljednica na mjestu predstojnice Katedre za svjetsku povijest novoga vijeka, Miomir Dašić, akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, umirovljeni profesor Univerziteta u Podgorici i nekadašnji predsjednik Saveza društava povjesničara Jugoslavije gdje se i susretao i surađivao s Lovrenčićem, te napokon Drago Roksandić, profesor moderne i suvremene hrvatske povijesti u regionalnim kontekstima, predstojnik Katedre za povijest Srednje i Jugoistočne Europe, koji se s Lovrenčićem susretao na različitim historiografskim poslovima, napose kao njegov mlađi suradnik na Katedri za svjetsku povijest novoga vijeka, na predmetu Opća povijest novoga vijeka I, te kao začetnik i jedan od glavnih urednika biblioteka „Povijesna istraživanja“ i „Homines, tempora, loci“ u kojima su surađivali na prijevodu značajnih djela europske i svjetske historiografije. Potom slijede tekstovi o različitim aspektima hrvatske i regionalne te europske problematike od druge polovice osamnaestog stoljeća do suvremenosti. Petar Korunić dao je uvodne informacije odnosno dio svojih opsežnih istraživanja o demografskim pitanjima i povijesti stanovništva hrvatskih zemalja u predmoderno i moderno doba. Mario Strecha u svom se prilogu bavi problematikom talijanskoga katolicizma u razdoblju risorgimenta, do revolucije 1848/1849, a Miomir Dašić prikazao je odnose crnogorskoga vladike i nacionalnog vođe Petra II Petrovića Njegoša i hrvatskoga bana Josipa Jelačića, odnosno o tom kakvi su bili Njegoševi pogledi na narodni pokret Hrvata i Srba u doba te revolucije. Iskra Iveljić prikazala je i analizirala društveni položaj te svakodnevni život plemkinja u banskoj Hrvatskoj od kasnog 18. stoljeća do propasti Habsburške Monarhije. Damir Agičić opisao je situaciju na Katedri za opću povijest novoga vijeka u prvim desetljećima djelovanja zagrebačkog sveučilišta (1874-1918), a Stjepan Matković dao je prilog o početnom razdoblju djelovanja Hrvatske napredne stranke i pokušajima da odredi svoj odnos prema području Bosne i Hercegovine na početku dvadesetoga stoljeća. Sergej Romanjenko u svome je članku prikazao i analizirao politiku ruskoga ministarstva vanjskih poslova i novinske napise o slavensko-talijanskim odnosima tijekom Prvoga svjetskog rata, neposredno nakon Londonskog sporazuma, 1915-1917. Nekoliko je radova posvećeno problematici suvremene povijesti, od Drugoga svjetskog rata do suvremenosti. Branka Boban donosi rezultate svojih istraživanja o djelovanju i sudbini domobranskih časnika i vojnika koji su tijekom rata bili suradnici ilegalnih vojnih odbora narodnooslobodilačkog po¬kreta u Zagrebu. Drago Roksandić usporedio je kako je u socijalističkoj Hrvatskoj, od 1945. do 1990, obilježavan početak ustanka protiv ustaškog režima u ljeto 1941 – službeni Dan ustanka 27. srpnja odnosno „neslužbeni“ 22. lipnja. Analizirao je pisanje zagrebačkog Vjesnika, glavnih hrvatskih novina u to doba. Sličan je pristup Tvrtka Jakovine u članku o tom kako se u Hrvatskoj i Jugoslaviji odnosilo prema Prvome svjetskom ratu, kakva je bila i kakva jest kultura sjećanja na taj rat, njegov početak i tijek, odnosno završetak, od neposrednoga poraća do najnovijeg vremena. Berislav Jandrić prikazao je odnos Josipa Broza Tita prema hrvatskome proljeću, a Ivo Golstein ukratko je predstavio svoje viđenje pisanja biografije o Titu. Tekst napisan prije nego je objavljena njegova opsežna knjiga o Josipu Brozu Titu (u suautorstvu sa Slavkom Goldsteinom). Napokon, na kraju ove spomenice je opsežan članak Branimira Jankovića o Reneu Lovrenčiću kao „socijalistički angažiranome povjesničaru opće povijesti“ u kojem autor interpretira metodološka obilježja Lovrenčićeva historiograf¬skog opusa te predstavlja njegovo stručno i javno djelovanje kao povjesničara. Potom slijede kraći tekstovi nastali u povodu Lovrenčićeve smrti, koji su već objavljeni u periodičkim publikacijama, časopisima Historijski zbornik, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Pilar i Pro tempore – govor nad odrom Tvrtka Jakovine, govor Drage Roksandića na komemoraciji i dva In memoriama, od kojih je jedan napisao Damir Agičić a drugi Tomislav Branđolica i Filip Šimetin Šegvić.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Zagreb

Profili:

Avatar Url Drago Roksandić (urednik)

Avatar Url Tvrtko Jakovina (urednik)

Avatar Url Damir Agičić (urednik)

Citiraj ovu publikaciju

Spomenica Renea Lovrenčića, Zagreb: Filozofski fakultet u Zagrebu - FF Press, 2016 (zbornik)
Agičić, D., Roksandić, D. & Jakovina, T. (ur.) (2016) Spomenica Renea Lovrenčića. Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu - FF Press.
@book{book, year = {2016}, pages = {437}, keywords = {Lovren\v{c}i\'{c}, Croatian history}, isbn = {978-953-175-567-2}, title = {Memorial book of Rene Lovren\v{c}i\'{c}}, keyword = {Lovren\v{c}i\'{c}, Croatian history}, publisher = {Filozofski fakultet u Zagrebu - FF Press}, publisherplace = {Zagreb} }