hrvatski

Sigurnosna politika kao dio nacionalne javne politike Republike Hrvatske

Javne politike označuju racionalni dio političkog života fokusiran na rješavanje sadržajnih problema politike. One se mogu smatrati nekom vrstom politika za zajednicu, odnosno kolektivnim djelovanjem koje ostvarenjem konkretnih ciljeva rješava postojeće probleme s kojima se suočava neka politička zajednica. U Republici Hrvatskoj, javne politike ponekad se vezuju isključivo uz strategije i opsežno elaborirane dokumente koje u pravilu predlaže vlada. Strateška konceptualizacija u području sigurnosti ima za svaku zajednicu posebnu težinu, jer se u konačnici odnosi na njenu opstojnost, a u nekoj blažoj varijanti odnosi se na pitanja koja su pretpostavka realizacije ciljeva na svim drugim područjima. Tri su temeljna kriterija koji određuje što čini neku javnu politiku: sadržajni, organizacijski i kulturološki. Temeljni resori javnih politika u zapadnoeuropskim zemljama razvrstani su u pet osnovnih skupina i to: klasični državni resori, ekonomske politike, socijalne politike, posebne sektorske politike i ostale politike. U klasične državne resore spada i sigurnosna politika – obrambena politika i politika unutarnje sigurnosti. Potreba za sigurnošću jedna je od temeljnih potreba čovjeka, građanina i zajednice. Možemo li sigurnosnu politiku Republike Hrvatske tretirati kao javnu politiku? Ako je jedan od kriterija zadovoljavanje javne potrebe, odnosno opći interes zajednice, onda bi bez zadrške sigurnosnu politiku trebalo tretirati kao javnu politiku.

sigurnost ; javna politika ; strategija

nije evidentirano