hrvatski

Fizikalna i kemijska svojstva plodova šljiva u agroekološkim uvjetima istočne hrvatske

U RH šljiva zauzima treće mjesto po površinama i proizvodnji plodova. Sorte šljiva zastupljene u hrvatskim voćnjacima često su tržišno neatraktivne ili su osjetljive na virus šarke te je njihova proizvodnja nekonkurentna. Oplemenjivački program šljive u Njemačkoj stvorio je nekoliko novih sorata šljiva (Topstar, Toptaste, Haganta, Tophit) koje su tolerantne na virus šarke, a odlikuju se boljim pomološkim, fizikalnim i kemijskim svojstvima. Sorte su 2005. godine introducirane na pokušalištu Tovljač Poljoprivrednog instituta Osijek s ciljem istraživanja adaptibilnosti novih njemačkih sorata na agroekološke uvjete istočne hrvatske gdje je veliki bazen uzgoja šljiva i gdje se šljiva tradicionalno uzgaja stoljećima. Istraživanje je pokazalo značajno variranje kemijskih svojstava kroz godine. Istraživanje je obuhvatilo mjerenje topive suhe tvari, ukupnih kiselina, ukupnih polifenola i antocijana te tvrdoću i masu ploda. Najveći sadržaj topive suhe tvari pokazala je sorta Toptaste (20, 46%Brix), a najmanji Topstar (14, 25%Brix). Najveći sadržaj kiselina ima sorta Topstar (1, 04 mg/100 g jabučne kis.), a najniži Tophit (0, 74 mg/100 g jabučne kis.). Najveći sadržaj antocijana ima sorta Topstar, a najmanji Tophit. Polifenoli su najveći kod sorte Haganta, a najniži kod sorte Topstar. Masa ploda najmanja je kod sorte Topstar (43 grama ), a najveću masu ploda ima sorta Tophit (66, 5 grama).

šljiva ; plod ; kemijska svojstva ; sorta ; klima

nije evidentirano