hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (12): Stjepan Antoljak (1909. – 1997.)

Hrvatski povjesničar i arhivist, sveučilišni profesor Stjepan Antoljak rođen je u Doboju, u Bosni i Hercegovini, 29. VIII. 1909. godine. Obitelj mu potječe iz Virja u Podravini. Gimnaziju pohađa u Sarajevu, Vinkovcima i Zagrebu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1933. diplomirao je studij povijesti (XXIII. studijsku grupu) te 1935. doktorirao disertacijom »Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu« (radnja odobrena kao disertacija za doktorski ispit na sjednici Savjeta Filozofskog fakulteta Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu od 11. XII. 1935., br. 1930 prema referatu članova ispitnog odbora Ferde Šišića i Grge Novaka) koja je kao knjiga objavljena iduće godine. Odmah po završetku studija postao je asistent-dnevničar (1934. – 1938.) odnosno asistent (1938. – 1941.) profesorima Ferdi Šišiću, Grgi Novaku i Ljudmilu Hauptmannu. Za docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu izabran je 24. II. 1941. te je u tome zvanju bio sve do 6. XI. 1946. kada je odlukom nove vlasti (kao nepodobna osoba na Sveučilištu u Zagrebu) imenovan direktorom Državnog arhiva u Zadru (1946. – 1952), gradu koji je bio teško stradao tijekom Drugog svjetskog rata, sa zadatkom restitucije arhivskoga gradiva odnesena u Italiju. U tome razdoblju S. Antoljak sve više počinje istraživati srednjovjekovnu povijest. Potom mijenja zaposlenje i postaje zaposlenik i najzad znanstveni suradnik Državnog arhiva u Rijeci, ali svega nekoliko godina (1953. – 1956.), jer uskoro biva izabran za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skopju (1956. – 1969.) odnosno nešto kasnije za honorarnog redovitog profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini (1963. – 1969.) gdje utemeljuje Odsjek za povijest. Sveučilišnu karijeru završio je kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru (1969. – 1979.) pri Sveučilištu u Zagrebu odnosno od 1974. godine u sastavu novoosnovanog Sveučilišta u Splitu te je još bio vanjski suradnik istoga (1979. – 1986.). Od umirovljenja ponovno živi, piše i istražuje u Zagrebu. Proučavajući poglavito povijest hrvatskog i makedonskog te djelomično albanskoga, ali i susjednih naroda – kao jedan od vodećih hrvatskih povjesničara u drugoj pol. XX. stoljeća publicirao je brojne radove i knjige koje se tematski odnose na srednji i rani novi vijek, kao i na druga razdoblja, te pomoćne povijesne znanosti (paleografiju, diplomatiku, kronologiju, sfragistiku, heraldiku, genealogiju, arhivistiku). Potonje je posebno u Hrvatskoj aktualizirao Poslijediplomskim magistarskim studijem »Pomoćne povijesne znanosti« koji je bio izvođen na Filozofskom fakultetu u Zadru tijekom 1970-ih i 1980-ih. Vrlo dobar poznavatelj domaćih arhiva (posebno u Zagrebu, Zadru i Rijeci) te istraživač u europskim arhivima (Bari, Beč, Bologna, Firenza, Graz, München, Padova, Pariz, Rim, Stockholm, Udine, Venecija i dr.). U iznimno bogatu opusu mogu se izdvojiti sljedeći naslovi: Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu (Zagreb 1936.) ; Pregled hrvatske poviesti (Zagreb 1942.) ; Poviest Hrvata (Priručnik državno-narodne nastave, sv. 2, Zagreb 1943.) ; Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (Zagreb 1944.) ; Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj (Zagreb 1956.) ; Samuilovata država (Skopje 1969.) ; Orahovac – Boka kotorska (Herceg-Novi 1979.) ; »Pacta« ili »Concordia« od 1102. godine (Zagreb 1980.) ; Средновековна Македонија. Том први (Skopje 1985.) ; Samuel and His State (Skopje 1985.) ; Pregled hrvatske povijesti (prošireno izdanje objavljeno je u Splitu 1994. u suradnji s drugim autorima te englesko izdanje istoga: A Survey of Croatian History, Split 1994.) ; Renesansa hrvatske historiografije: dosadašnje, sadašnje i buduće zadaće (Pazin 1996.). U zborniku Naša domovina 1 (Zagreb 1943.) autor je Hrvatske poviesti u tabelama (str. 305-359, kasnije ponovljeno i u zborniku Ante Pavelić: 100 godina, ur. Višnja Pavelić, Madrid 1989. i reprint Zagreb 1995.) i sintetske Poviesti (str. 507-513) koja je tiskana iste godine kao separat u izdanju Matice hrvatskih akademičara u Zagrebu. Uredio zbirku mješovite građe iz Državnog arhiva u Zadru u dva sveska pod naslovom Miscellanea [Jadertina] (I/1949. tiskano 1950. i II–IV/1950–1952., tiskano 1953.) te priredio vodič kroz gradivo za srednjovjekovnu povijest Hrvata i balkanskih naroda: Izvori za historijata na narodite FNRJ za sreden vek (Skopje 1962.), odnosno: Izvori za historiju naroda Jugoslavije. Srednji vijek (Zadar 1978.). Objavo je i knjigu/vodič kroz Izvore i literaturu o prošlosti otoka Raba od ranoga srednjeg vijeka do godine 1797. (Zadar 1986.) dok je za internu uporabu studentima postdiplomskog studija iz »Pomoćnih povijesnih znanosti« na Filozofskom fakultetu u Zadru izradio skripta Metodologija i tehnika znanstvenog rada u povijesnoj znanosti (Zadar 1973.). Objavljivao u brojnim novinama, časopisima i zbornicima (npr. Croatia sacra ; Annales de l’Institut français de Zagreb ; Jugoslovenski istoriski časopis ; Židov ; Nastavni vjesnik ; Časopis za hrvatsku poviest ; Gospodarstvo ; Starine JAZU ; Istorijski zapisi ; Građa za povijest književnosti hrvatske ; Rad JAZU ; Starohrvatska prosvjeta ; Riječka revija ; Peristil ; Radovi Instituta JAZU u Zadru ; Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci ; Godišen zbornik (Skopje) ; Jadranski zbornik ; Zbornik radova Vizantološkog instituta SAN ; Zadarska revija ; Glasnik na Institutot za nacionalna istorija (Skopje) ; Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku ; Mogućnosti ; XXIIe Congrès international des études byzantines Ochrides ; Gjurmime albanologjike ; Istorija ; Godišnjak Arhiva Kosova ; Prilozi MANU ; Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru ; Diadora ; Radovi Instituta za hrvatsku povijest ; Adriatica maritima i dr.). Važan je i raznovrstan njegov leksikografski rad. Prvo je bio vanjski strukovni urednik za povijest u Hrvatskoj enciklopediji (1941. – 1945.) pod uredništvom M. Ujevića te kasnije u Enciklopediji Jugoslavije i posebice u Hrvatskom biografskom leksikonu, također od 1992. u novoj Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu. Suradnju ostvario i u Hrvatskom leksikonu (Zagreb 1996. i 1997.). Bio je imenovan urednikom treće knjige Povijesti hrvatskoga naroda (od god. 1102. do 1526.) koja je do danas ostala nerealizirana. Opširno je autorski zastupljen u prvom svesku Istorije Makedonije (Beograd 1970.) te (postumno) suautor sinteze Istorija na makedonskiot narod (knj. 1, Skopje 2000.). Suurednik, uz Trpimira Macana i Dragutina Pavličevića, Kninskog zbornika (Zagreb 1993.). Međunarodni ugled stekao je sudjelovanjima na brojnim znanstvenim skupovima u tadašnjoj Jugoslaviji i inozemstvu kao što su: Međunarodni kongres za bizantološke studije u Ohridu (1960.) i Oxfordu (1966.), Intereklezijastički kongres u Bariju (1969.), Međunarodni balkanološki kongres u Ateni (1970.), III. međunarodni kongres za povijest i filologiju u Salzburgu i Regensburg (1970.), Međunarodni kongres historičara u Moskvi (1970.), Međunarodni kongres bizantologa u Bukureštu (1971.), Međunarodni kulturno-historijski simpozij u Mogersdorfu (1975.), XVI. međunarodni bizantološki kongres u Beču (1981.) i dr. Antoljak je jednim manjim, ali ipak bitnim dijelom svoga znanstveno-stručnog opusa zašao u heraldiku. To se ponajprije odnosi na razdoblje kada je kao predavač pomoćnih povijesnih znanosti u Skopju objavio na makedonskom jeziku udžbenik Pomošni istoriski nauki (1966., drugo izd. 1980., treće izd. 1982.) odnosno na srpskom Pomoćne istorijske nauke (Istorijski arhiv Kraljevo / Biblioteka časopisa »Naša prošlost«, knj. 3, Kraljevo 1971., poglavlje o heraldici je na str. 121-130 i slikovni prilozi na str. 283-289) i 1972. izdanje na albanskom jeziku za Filozofski fakultet u Prištini (Shkencat ndihmëse të historisë). Također je heraldička tematika zastupljena i u njegovu kapitalnom djelu Hrvatska historiografija do 1918. Knjiga I-II (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske /Biblioteka Hrvatske povjesnice/, 1992.) i drugo dopunjeno izdanje Hrvatska historiografija (Zagreb: Matica hrvatska /Posebna izdanja/, 2004.) gdje opširno piše o pojedinim heraldičarima, npr., o Pavlu Ritteru Vitezoviću, Marku Lauru Ruiću i dr. Također pojedini njegovi enciklopedijski i leksikonski članci opremljeni su vrijednim heraldičkim prilozima (npr. u Hrvatskom biografskom leksikonu Anžuvinci, Arpadovići i dr.). Od njegovih drugih radova treba istaknuti one posvećene plemstvu dok su mu najvrjednije studije i rasprave iz hrvatske povijesti sakupljene u djelu Hrvati u prošlosti. Izabrani radovi koje je izabrao i uredio Stijepo Obad (Split: Književni krug /Biblioteka znanstvenih djela, knj. 59/, 1992.). Bio je član nekoliko kulturnih i strukovnih društava (Matice hrvatske u Zagrebu, Kulturno-umjetničkog društva u Zadru, Povijesnog društva Hrvatske – Podružnica u Zadru i dr.). Suradnik JAZU postaje 1950., a kao dopisni član izabran je 1979. u Makedonsku akademiju nauka i umjetnosti (izvan radnog sastava). U četverogodišnjem razdoblju (1976. – 1980.) bio je potpredsjednik Jugoslavenskog komiteta za historijske nauke u Beogradu. Obavljao je i brojne druge funkcije. Za svoj rad primio je niz nagrada i to u mjestima gdje je djelovao kao službenik, profesor i(li) istraživač: 1947. Nagradu Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju, 1968. Orden rada s crvenom zastavom, 1970. Republičku nagradu »11 oktomvri«, 1970. Pohvalu Univerziteta u Prištini, 1976. Nagradu za životno djelo Socijalističke Republike Hrvatske (uručena 1977.), 1978. Nagradu grada Zadra, 1978. Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, 1978. Zahvalnicu Makedonske akademije nauka i umjetnosti, a u samostalnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj 1996. Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Bio je između ostalog počasni predsjednik Povijesnog društva Zadar te predsjednik Hrvatsko-makedonskog društva u Zagrebu. Stjepan Antoljak umro je u Zagreb 2. IX. 1997. godine. Njegova ostavština čuva se (jedan manji dio) u Državnom arhivu u Zadru (sign. HR-DAZD-505) te osobni arhivski fond u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HR-HDA-998), a ta je institucija objavila i Zbornik Stjepanu Antoljaku u čast (ur. J. Kolanović, 2003.). O životu i djelu S. Antoljaka v. Vesna Mušeta, ''Noviji udžbenici o pomoćnim istorijskim naukama'', Prilozi Instituta za istoriju /Sarajevo/ IX (1973) 1: 443-448 ; Jakov Stipišić, ''Metodologija jedne insinuacije'', Dometi VI (1973) 7-8: 89-96 ; Vjekoslav Maštrović, ''Antoljak, Stjepan, povjesničar (Doboj, 29. VIII 1909)'', Hrvatski biografski leksikon I (1983): 185-186 ; Stijepo Obad, Život i djelo Stjepana Antoljaka u povodu 75. obljetnice života i 50. obljetnice znanstvenog rada, Zadar: Povijesno društvo Zadar (Povijesno društvo Zadar, knj. 2), 1985. ; Ivan Kampuš, ''Stjepan Antoljak, Hrvati u prošlosti, Književni krug Split, 1992.'' [predstavljanje knjige, Zagreb, 21. XII. 1992.], Historijski zbornik XLV (1992) 1: 207-211 ; Serđo Dokoza, ''Stjepan Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992.'' [prikaz], Croatica Christiana periodica XVI (1992) 29: 183-187 ; Marija Hribar, ''Hrvatska historiografija – signum Croaticum (Razgovor s akademikom Stjepanom Antoljakom), Kana XXIV (1993) 9/259/: 20-22 ; Stijepo Obad, ''Dr. Stjepan Antoljak: posljednji sljedbenik Šišićeve historiografske škole'', Radovi (Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih znanosti) XXXVI (1997) 23: 203-208 ; Mladen Švab, ''U spomen – Odhodu gospoda'', Vijenac V (18. IX. 1997.) 96: 8 ; Borislav Pavlovski, ''In memoriam: prof. dr. sc. Stjepan Antoljak (1909–1997)'', Makedonski glas V (1997) 17: 9 ; Mladen Švab, ''In memoriam – Stjepan Antoljak (1909. – 1997.)'', Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža« 6 (1997): 131-137 ; Zbornik Stjepanu Antoljaku u čast, ur. Josip Kolanović, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2003. ; Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, sv. I., ur. Josip Kolanović, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2006., 122 ; Branimir Janković, ''Kritička ocjena doprinosa Stjepana Antoljaka (1909. – 1997.) historiji hrvatske historiografije: povodom 100. godišnjice rođenja'', Pro tempore. Časopis studenata povijesti VII/2010-2011 (2012) 8-9: 549-570 [Tematski blok: O historiografiji] ; Iz riznice rukopisnih ostavština Hrvatskoga državnog arhiva. Katalog izložbe (Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 9. listopada – 25. studenoga 2014.), ur. Melina Lučić i Marina Škalić, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2014. ; Mithad Kozličić – Branko Kasalo, Studij povijesti u Zadru 1956. – 2016., Zadar: Sveučilište u Zadru, 2016., 6, 19-21, 43, 50, 52-53, 55-56, 58, 77-78, 80-83, 86-87, 105-109 ; Nikola Cik, ''Povjesničar dr. Stjepan Antoljak (1909. – 1997.)'', http://podravske-sirine.com.hr/2017/08/25/povjesnicar-dr-stjepan-antoljak-1909-1997/ (pristupljeno 15. X. 2017.).

Leksikon hrvatske heraldike, hrvatski heraldičari, Stjepan Antoljak (1909. – 1997.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (12): Stjepan Antoljak (1909–1997)

Hrvatski povjesničar i arhivist, sveučilišni profesor Stjepan Antoljak rođen je u Doboju, u Bosni i Hercegovini, 29. VIII. 1909. godine. Obitelj mu potječe iz Virja u Podravini. Gimnaziju pohađa u Sarajevu, Vinkovcima i Zagrebu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1933. diplomirao je studij povijesti (XXIII. studijsku grupu) te 1935. doktorirao disertacijom »Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu« (radnja odobrena kao disertacija za doktorski ispit na sjednici Savjeta Filozofskog fakulteta Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu od 11. XII. 1935., br. 1930 prema referatu članova ispitnog odbora Ferde Šišića i Grge Novaka) koja je kao knjiga objavljena iduće godine. Odmah po završetku studija postao je asistent-dnevničar (1934. – 1938.) odnosno asistent (1938. – 1941.) profesorima Ferdi Šišiću, Grgi Novaku i Ljudmilu Hauptmannu. Za docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu izabran je 24. II. 1941. te je u tome zvanju bio sve do 6. XI. 1946. kada je odlukom nove vlasti (kao nepodobna osoba na Sveučilištu u Zagrebu) imenovan direktorom Državnog arhiva u Zadru (1946. – 1952), gradu koji je bio teško stradao tijekom Drugog svjetskog rata, sa zadatkom restitucije arhivskoga gradiva odnesena u Italiju. U tome razdoblju S. Antoljak sve više počinje istraživati srednjovjekovnu povijest. Potom mijenja zaposlenje i postaje zaposlenik i najzad znanstveni suradnik Državnog arhiva u Rijeci, ali svega nekoliko godina (1953. – 1956.), jer uskoro biva izabran za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skopju (1956. – 1969.) odnosno nešto kasnije za honorarnog redovitog profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini (1963. – 1969.) gdje utemeljuje Odsjek za povijest. Sveučilišnu karijeru završio je kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru (1969. – 1979.) pri Sveučilištu u Zagrebu odnosno od 1974. godine u sastavu novoosnovanog Sveučilišta u Splitu te je još bio vanjski suradnik istoga (1979. – 1986.). Od umirovljenja ponovno živi, piše i istražuje u Zagrebu. Proučavajući poglavito povijest hrvatskog i makedonskog te djelomično albanskoga, ali i susjednih naroda – kao jedan od vodećih hrvatskih povjesničara u drugoj pol. XX. stoljeća publicirao je brojne radove i knjige koje se tematski odnose na srednji i rani novi vijek, kao i na druga razdoblja, te pomoćne povijesne znanosti (paleografiju, diplomatiku, kronologiju, sfragistiku, heraldiku, genealogiju, arhivistiku). Potonje je posebno u Hrvatskoj aktualizirao Poslijediplomskim magistarskim studijem »Pomoćne povijesne znanosti« koji je bio izvođen na Filozofskom fakultetu u Zadru tijekom 1970-ih i 1980-ih. Vrlo dobar poznavatelj domaćih arhiva (posebno u Zagrebu, Zadru i Rijeci) te istraživač u europskim arhivima (Bari, Beč, Bologna, Firenza, Graz, München, Padova, Pariz, Rim, Stockholm, Udine, Venecija i dr.). U iznimno bogatu opusu mogu se izdvojiti sljedeći naslovi: Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu (Zagreb 1936.) ; Pregled hrvatske poviesti (Zagreb 1942.) ; Poviest Hrvata (Priručnik državno-narodne nastave, sv. 2, Zagreb 1943.) ; Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (Zagreb 1944.) ; Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj (Zagreb 1956.) ; Samuilovata država (Skopje 1969.) ; Orahovac – Boka kotorska (Herceg-Novi 1979.) ; »Pacta« ili »Concordia« od 1102. godine (Zagreb 1980.) ; Средновековна Македонија. Том први (Skopje 1985.) ; Samuel and His State (Skopje 1985.) ; Pregled hrvatske povijesti (prošireno izdanje objavljeno je u Splitu 1994. u suradnji s drugim autorima te englesko izdanje istoga: A Survey of Croatian History, Split 1994.) ; Renesansa hrvatske historiografije: dosadašnje, sadašnje i buduće zadaće (Pazin 1996.). U zborniku Naša domovina 1 (Zagreb 1943.) autor je Hrvatske poviesti u tabelama (str. 305-359, kasnije ponovljeno i u zborniku Ante Pavelić: 100 godina, ur. Višnja Pavelić, Madrid 1989. i reprint Zagreb 1995.) i sintetske Poviesti (str. 507-513) koja je tiskana iste godine kao separat u izdanju Matice hrvatskih akademičara u Zagrebu. Uredio zbirku mješovite građe iz Državnog arhiva u Zadru u dva sveska pod naslovom Miscellanea [Jadertina] (I/1949. tiskano 1950. i II–IV/1950–1952., tiskano 1953.) te priredio vodič kroz gradivo za srednjovjekovnu povijest Hrvata i balkanskih naroda: Izvori za historijata na narodite FNRJ za sreden vek (Skopje 1962.), odnosno: Izvori za historiju naroda Jugoslavije. Srednji vijek (Zadar 1978.). Objavo je i knjigu/vodič kroz Izvore i literaturu o prošlosti otoka Raba od ranoga srednjeg vijeka do godine 1797. (Zadar 1986.) dok je za internu uporabu studentima postdiplomskog studija iz »Pomoćnih povijesnih znanosti« na Filozofskom fakultetu u Zadru izradio skripta Metodologija i tehnika znanstvenog rada u povijesnoj znanosti (Zadar 1973.). Objavljivao u brojnim novinama, časopisima i zbornicima (npr. Croatia sacra ; Annales de l’Institut français de Zagreb ; Jugoslovenski istoriski časopis ; Židov ; Nastavni vjesnik ; Časopis za hrvatsku poviest ; Gospodarstvo ; Starine JAZU ; Istorijski zapisi ; Građa za povijest književnosti hrvatske ; Rad JAZU ; Starohrvatska prosvjeta ; Riječka revija ; Peristil ; Radovi Instituta JAZU u Zadru ; Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci ; Godišen zbornik (Skopje) ; Jadranski zbornik ; Zbornik radova Vizantološkog instituta SAN ; Zadarska revija ; Glasnik na Institutot za nacionalna istorija (Skopje) ; Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku ; Mogućnosti ; XXIIe Congrès international des études byzantines Ochrides ; Gjurmime albanologjike ; Istorija ; Godišnjak Arhiva Kosova ; Prilozi MANU ; Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru ; Diadora ; Radovi Instituta za hrvatsku povijest ; Adriatica maritima i dr.). Važan je i raznovrstan njegov leksikografski rad. Prvo je bio vanjski strukovni urednik za povijest u Hrvatskoj enciklopediji (1941. – 1945.) pod uredništvom M. Ujevića te kasnije u Enciklopediji Jugoslavije i posebice u Hrvatskom biografskom leksikonu, također od 1992. u novoj Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu. Suradnju ostvario i u Hrvatskom leksikonu (Zagreb 1996. i 1997.). Bio je imenovan urednikom treće knjige Povijesti hrvatskoga naroda (od god. 1102. do 1526.) koja je do danas ostala nerealizirana. Opširno je autorski zastupljen u prvom svesku Istorije Makedonije (Beograd 1970.) te (postumno) suautor sinteze Istorija na makedonskiot narod (knj. 1, Skopje 2000.). Suurednik, uz Trpimira Macana i Dragutina Pavličevića, Kninskog zbornika (Zagreb 1993.). Međunarodni ugled stekao je sudjelovanjima na brojnim znanstvenim skupovima u tadašnjoj Jugoslaviji i inozemstvu kao što su: Međunarodni kongres za bizantološke studije u Ohridu (1960.) i Oxfordu (1966.), Intereklezijastički kongres u Bariju (1969.), Međunarodni balkanološki kongres u Ateni (1970.), III. međunarodni kongres za povijest i filologiju u Salzburgu i Regensburg (1970.), Međunarodni kongres historičara u Moskvi (1970.), Međunarodni kongres bizantologa u Bukureštu (1971.), Međunarodni kulturno-historijski simpozij u Mogersdorfu (1975.), XVI. međunarodni bizantološki kongres u Beču (1981.) i dr. Antoljak je jednim manjim, ali ipak bitnim dijelom svoga znanstveno-stručnog opusa zašao u heraldiku. To se ponajprije odnosi na razdoblje kada je kao predavač pomoćnih povijesnih znanosti u Skopju objavio na makedonskom jeziku udžbenik Pomošni istoriski nauki (1966., drugo izd. 1980., treće izd. 1982.) odnosno na srpskom Pomoćne istorijske nauke (Istorijski arhiv Kraljevo / Biblioteka časopisa »Naša prošlost«, knj. 3, Kraljevo 1971., poglavlje o heraldici je na str. 121-130 i slikovni prilozi na str. 283-289) i 1972. izdanje na albanskom jeziku za Filozofski fakultet u Prištini (Shkencat ndihmëse të historisë). Također je heraldička tematika zastupljena i u njegovu kapitalnom djelu Hrvatska historiografija do 1918. Knjiga I-II (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske /Biblioteka Hrvatske povjesnice/, 1992.) i drugo dopunjeno izdanje Hrvatska historiografija (Zagreb: Matica hrvatska /Posebna izdanja/, 2004.) gdje opširno piše o pojedinim heraldičarima, npr., o Pavlu Ritteru Vitezoviću, Marku Lauru Ruiću i dr. Također pojedini njegovi enciklopedijski i leksikonski članci opremljeni su vrijednim heraldičkim prilozima (npr. u Hrvatskom biografskom leksikonu Anžuvinci, Arpadovići i dr.). Od njegovih drugih radova treba istaknuti one posvećene plemstvu dok su mu najvrjednije studije i rasprave iz hrvatske povijesti sakupljene u djelu Hrvati u prošlosti. Izabrani radovi koje je izabrao i uredio Stijepo Obad (Split: Književni krug /Biblioteka znanstvenih djela, knj. 59/, 1992.). Bio je član nekoliko kulturnih i strukovnih društava (Matice hrvatske u Zagrebu, Kulturno-umjetničkog društva u Zadru, Povijesnog društva Hrvatske – Podružnica u Zadru i dr.). Suradnik JAZU postaje 1950., a kao dopisni član izabran je 1979. u Makedonsku akademiju nauka i umjetnosti (izvan radnog sastava). U četverogodišnjem razdoblju (1976. – 1980.) bio je potpredsjednik Jugoslavenskog komiteta za historijske nauke u Beogradu. Obavljao je i brojne druge funkcije. Za svoj rad primio je niz nagrada i to u mjestima gdje je djelovao kao službenik, profesor i(li) istraživač: 1947. Nagradu Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju, 1968. Orden rada s crvenom zastavom, 1970. Republičku nagradu »11 oktomvri«, 1970. Pohvalu Univerziteta u Prištini, 1976. Nagradu za životno djelo Socijalističke Republike Hrvatske (uručena 1977.), 1978. Nagradu grada Zadra, 1978. Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, 1978. Zahvalnicu Makedonske akademije nauka i umjetnosti, a u samostalnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj 1996. Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Bio je između ostalog počasni predsjednik Povijesnog društva Zadar te predsjednik Hrvatsko-makedonskog društva u Zagrebu. Stjepan Antoljak umro je u Zagreb 2. IX. 1997. godine. Njegova ostavština čuva se (jedan manji dio) u Državnom arhivu u Zadru (sign. HR-DAZD-505) te osobni arhivski fond u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HR-HDA-998), a ta je institucija objavila i Zbornik Stjepanu Antoljaku u čast (ur. J. Kolanović, 2003.). O životu i djelu S. Antoljaka v. Vesna Mušeta, ''Noviji udžbenici o pomoćnim istorijskim naukama'', Prilozi Instituta za istoriju /Sarajevo/ IX (1973) 1: 443-448 ; Jakov Stipišić, ''Metodologija jedne insinuacije'', Dometi VI (1973) 7-8: 89-96 ; Vjekoslav Maštrović, ''Antoljak, Stjepan, povjesničar (Doboj, 29. VIII 1909)'', Hrvatski biografski leksikon I (1983): 185-186 ; Stijepo Obad, Život i djelo Stjepana Antoljaka u povodu 75. obljetnice života i 50. obljetnice znanstvenog rada, Zadar: Povijesno društvo Zadar (Povijesno društvo Zadar, knj. 2), 1985. ; Ivan Kampuš, ''Stjepan Antoljak, Hrvati u prošlosti, Književni krug Split, 1992.'' [predstavljanje knjige, Zagreb, 21. XII. 1992.], Historijski zbornik XLV (1992) 1: 207-211 ; Serđo Dokoza, ''Stjepan Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992.'' [prikaz], Croatica Christiana periodica XVI (1992) 29: 183-187 ; Marija Hribar, ''Hrvatska historiografija – signum Croaticum (Razgovor s akademikom Stjepanom Antoljakom), Kana XXIV (1993) 9/259/: 20-22 ; Stijepo Obad, ''Dr. Stjepan Antoljak: posljednji sljedbenik Šišićeve historiografske škole'', Radovi (Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih znanosti) XXXVI (1997) 23: 203-208 ; Mladen Švab, ''U spomen – Odhodu gospoda'', Vijenac V (18. IX. 1997.) 96: 8 ; Borislav Pavlovski, ''In memoriam: prof. dr. sc. Stjepan Antoljak (1909–1997)'', Makedonski glas V (1997) 17: 9 ; Mladen Švab, ''In memoriam – Stjepan Antoljak (1909. – 1997.)'', Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža« 6 (1997): 131-137 ; Zbornik Stjepanu Antoljaku u čast, ur. Josip Kolanović, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2003. ; Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, sv. I., ur. Josip Kolanović, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2006., 122 ; Branimir Janković, ''Kritička ocjena doprinosa Stjepana Antoljaka (1909. – 1997.) historiji hrvatske historiografije: povodom 100. godišnjice rođenja'', Pro tempore. Časopis studenata povijesti VII/2010-2011 (2012) 8-9: 549-570 [Tematski blok: O historiografiji] ; Iz riznice rukopisnih ostavština Hrvatskoga državnog arhiva. Katalog izložbe (Zagreb, Hrvatski državni arhiv, 9. listopada – 25. studenoga 2014.), ur. Melina Lučić i Marina Škalić, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2014. ; Mithad Kozličić – Branko Kasalo, Studij povijesti u Zadru 1956. – 2016., Zadar: Sveučilište u Zadru, 2016., 6, 19-21, 43, 50, 52-53, 55-56, 58, 77-78, 80-83, 86-87, 105-109 ; Nikola Cik, ''Povjesničar dr. Stjepan Antoljak (1909. – 1997.)'', http://podravske-sirine.com.hr/2017/08/25/povjesnicar-dr-stjepan-antoljak-1909-1997/ (pristupljeno 15. X. 2017.).

Lexicon of Croatian Heraldry, Croatian Heraldists, Stjepan Antoljak (1909–1997)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/