hrvatski

Biorazgradljiva plastika - izazovi i zablude

Prema novomu dokumentu Međunarodnoga udruženja za očuvanje prirode (IUCN) do 2050. godine u morima i oceanima bit će više plastike nego riba, a 99 posto morskih ptica i više od 50 posto kornjača bit će kontaminirano plastičnim materijalima. U Europi se svake godine »istovari« 100 tisuća tona plastike u mora: dvije i pol milijarde komada prehrambene ambalaže, 580 milijardi opušaka, 16 milijardi plastičnih čaša, 36 milijardi plastičnih slamčica i 46 milijardi plastičnih boca! Karmenu Vella, europski povjerenik za okoliš, uvjerava javnost: »Naš je cilj ocean bez plastike. U okviru Junckerova prijedloga namjeravamo do 2050. godine reciklirati svu proizvedenu plastiku. No zbog toga moramo promijeniti stilove života. Svatko od nas ima važnu ulogu u smanjivanju potrošnje plastike.« Zbog ekološkoga debakla plastike u novije se vrijeme sve češće govori o biorazgradljivoj plastici, polimernom materijalu koji bi u okolišu trebao biti podložan transformacijama, odnosno promjenama strukture sve do malih, neštetnih produkata. Trenutačno je na tržištu prilično zastupljena takozvana oksoplastika koja se promovira kao biorazgradljiv oblik plastike. Radi se, zapravo, o konvencionalnoj plastici: polietilenska (PE), polipropilenska (PP) ili polietilen-tereftalatna (PET) plastika, koja sadrži aditive koji ubrzavaju oksidacijske procese. Pod utjecajem svjetla i kisika oksoplastika se razgrađuje na sitne dijelove, pretvara se u mikroplastiku. To je golom oku nevidljivi oblik plastike, koji, međutim, stvara nove ekološke probleme. Mikroplastika je plastika, dakle nije biorazgradljiva (Environmental Science & Technology 2017, 51, 12058).

oksoplastika, biorazgradljivost, okoliš

nije evidentirano