hrvatski

Kognitivne, psihičke i fizičke smetnje kod bolesnika nakon boravka u JIL-u

Napredak medicinske skrbi kritično oboljelih pacijenata rezultira sve većim brojem preživljavanja. Mnogi bolesnici su nakon boravka u JIL- u, doživjeli razna iskustva i promjene, kako u mentalnom zdravlju, tako i u fizičkom funkcioniranju. Navedene promjene poznate su kao sindrom post-intenzivne skrbi (PICS-post-intensive care syndrome). Većina zdravstvenih djelatnika se slaže da PICS predstavlja pogoršanje funkcija, jedne ili više njih: kognitivnih, psihičkih i fizičkih [1]. U Sjedinjenim Američkim Državama, među 5, 7 milijuna bolesnika koji godišnje borave u jedinici intenzivnog liječenja (JIL), oko 4, 8 milijuna njih će i preživjeti boravak [2]. Iako je nepoznata točna prevalencija među preživjelima, procjenjuje se da će jedna četvrtina do jedna polovina, pa i više, patiti od neke disfunkcije (kognitivne, psihičke ili fizičke) [3]. Nakon kritične bolesti kognitivne smetnje događaju se u prosjeku kod 25% preživjelih, dok se u nekim studijama učestalost procjenjuje kao visoka, 78% [4-6]. To su bolesnici koji su primljeni u kiruršku jedinicu intenzivnog liječenja (JIL), u stanju šoka i/ili zatajenja disanja, sa mehaničkom ventilacijom [7]. Dok je na početku, 6% bolesnika imalo kognitivna oštećenja, tri mjeseca nakon odlaska iz JIL-a, 40% bolesnika imalo je promjene koje su bile slične u bolesnika s umjerenim traumatskim ozljedama mozga, a 26% imalo je promjene koje su bile slične blagoj demenciji. 12 mjeseci nakon otpusta, kognitivni deficit je i dalje bio prisutan. Od psihičkih poteškoća, onih koji su preživjeli kritične bolesti, najčešće dolazi do pojave depresije, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP ) [8]. Najčešći oblik tjelesnog oštećenja u JIL-u, je pojava stečene slabosti, koja se javlja u 25% ili više preživjelih [5]. Najučinkovitija strategija za sprječavanje sindroma post-intenzivne skrbi je smanjenje sedacije i rana fizička rehabilitacija u jedinici intenzivnog liječenja (JIL). [9]. Kako bi se smanjila vjerojatnost razvoja post-intenzivnog sindroma u kritično bolesnih pacijenata, osobito u bolesnika koji su bili na mehaničkoj ventilaciji, predlaže se [10]: - što ranije buđenje i smanjenje sedacije kod bolesnika na mehaničkoj ventilaciji [11] - kontrola delirija [12] - rana mobilizacija u intenzivnoj njezi, čim je to moguće [13].

sindrom post-intenzivne skrbi, kognitivne i psihičke smetnje, fizičke smetnje, prevencija

nije evidentirano