hrvatski

Katalogizacija glagoljskih rukopisa uporabom Pravilnika za opis i pristup građi u arhivima, knjižnicama i muzejima

Katalogizacija rukopisa predmet je brojnih rasprava i nastojanja za međunarodnom standardizacijom koja je otežana prvenstveno činjenicom da je svaki rukopis jedinstven i često nosi značajke koje nije uvijek lako predvidjeti ujednačenim, dogovornim međunarodnim popisom elemenata opisa. Prema uobičajenim uputama za opis rukopisa, opis rukopisa obiluje raznim informacijama o rukopisu, od uobičajenih elemenata opisa tipičnih za opis knjižne građe, do onih koji se tiču kodikoloških, paleografskih, povijesnoumjetničkih i drugih osobitosti, te onih čija je svrha opis provenijencije, konteksta i sl. Kvalitetan opis rukopisa mora odgovoriti na potrebe više različitih kategorija korisnika, prvenstveno znanstvenika i stručnjaka u području rukopisa, i to onih koje zanimaju tekst i njegova transmisija, a koji moraju u opisu dobiti temeljne podatke o sadržaju rukopisa, broju zastupljenih tekstova s uvodnim i završnim riječima i sl., mora udovoljiti zahtjevima povjesničara umjetnosti koje zanima broj i vrsta iluminacija i ukrasa, paleografa koje zanima vrsta pisma, kodiklologa koje zanima cjelovita struktura rukopisa, itd. Da bi se odgovorilo na navedene i mnoge druge zahtjeve korisnika rukopisa, njihov je opis ekstenzivan i deskriptivan, uz uporabu velikog broja nestrukturiranih podataka, odnosno napomena koje slobodno oblikuje katalogizator, no ipak velik broj elemenata opisa podliježe standardizaciji i moguće je pretakanje određenih elemenata opisa u strukturirane podatke. U knjižničarstvu, opis rukopisa je ostao izvan dosega ISBD-a, no pri njihovu opisu moguće je upotrijebiti velik broj odredbi koje se tiču obrade stare i rijetke građe, iako se one odnose na ručno tiskanu građu. Dodatno, rukopisi su građa koja se nalazi u arhivima i u knjižnicama, a često i u muzejima, te novi Pravilnik za opis i pristup građi u arhivima, knjižnicama i muzejima koji se priprema u hrvatskim baštinskim zajednicama u obzir uzima i rukopise, osobito se usklađujući s pravilima koja vrijede u arhivistici i u knjižničarstvu. U okviru projekta Digitalizacija, bibliografska obrada i istraživanje tekstova zadarsko- šibenskog područja iz razdoblja do kraja 19. st. pisanih glagoljicom, bosančicom i latinicom koji se provodi na Sveučilištu u Zadru u prvoj se fazi digitaliziraju i opisuju glagoljski rukopisi uključeni u Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije don Pavla Kere (Sveučilište u Zadru i Stalna izložba crkvene umjetnosti, 2015.). Važan dio projekta jest bibliografska obrada glagoljskih rukopisa, i to većinom arhivskog gradiva, ali i knjižnične građe. Priprema informacijskog sustava Indigo za unos metapodataka o glagoljskim rukopisima zahtijeva i usklađivanje opisa rukopisa s odredbama Pravilnika za opis i pristup građi u arhivima, knjižnicama i muzejima. Uz to, u sklopu projekta nastoje se identificirati ili izraditi kontrolirani rječnici potrebni za opis rukopisa na koje bi Pravilnik trebao upućivati, a budući da je Pravilnik još uvijek u fazi izradbe, rezultati istraživanja uporabe Pravilnika za opis glagoljskih rukopisa prikazanog u ovom radu mogu pomoći i pri eventualnoj nadopuni Pravilnika u području opisa rukopisa.

glagoljski rukopisi, katalogizacija, Pravilnik za opis i pristup građi u arhivima, knjižnicama i muzejima

nije evidentirano