hrvatski

Bioetički principi odnosa čovjeka i okoliša – primjer starih Hebreja

Briga o dobrobiti čovjeka i stvorenja vidljiva je u biblijskome starozavjetnom zapisu gdje nalazimo zakone s određenom bioetičkom dimenzijom. Ako za temelj etici, pa i bioetici, uzmemo suosjećanje(empatiju), onda uviđamo da je ono prisutno u svakodnevici starih Hebreja. Iz toga proizlazi njihov odgovoran stav prema prirodi i okolišu s kojim su bili u konstantnoj interakciji. To vidimo u zapovijedi iz Knjige Izlaska 23:5: »Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoći da se digne.« Prema tom naputku, ne smije se ostati ravnodušan spram patnje živoga bića radi svađe ili netrpeljivosti s bližnjim. Potrebno je i životinji i vlasniku pomoći. Istaknuto je suosjećanje sa životinjom, ali i osobom u nevolji bez obzira na osobne okolnosti. Bit ovakvih zakona jest dobrobit životinja, ali i utjecaj na karakter čovjeka. U Izrekama 12:10 kaže se: »Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.«

Hebreji, životinje, bioetika, empatija, okoliš

nije evidentirano