hrvatski

Gigantocelularni arteritis arterije vertebralis kao uzročnik ishemijskog moždanog udara

Gigantocelularni arteritis, temporalni arteritis ili Hortons arteritis je sistemski vaskulltla i kronična upalna bolest velikih i srednje velikih krvnih žila, osobito ekstrakranijskog dijela karotidnih arterija, torakalne i abdominalne aorte. Očne manifestacije ove bolesti su uglavnom ishemijska optička neuropatija, okluzija arterije centralis retine, amaurosl Is fugax, a najčešći neurološki klinički sindromi su afekcija perifernog i središnjeg živčanog sustava, uključujući periferne neuropatije, pleksopatije, neuritis, ishemijski možduni udar. Cilj je prikazati pacijenticu u dobi od 75 godina, kod koje bolest počinje postupnim razvojem vrtoglavice, glavobolje, povraćanja, nestabilnosti hoda, sve do poremećaja svijesti tipa somnoiencije i razvoja slabosti desnih udova, kad je primljenu na odjel neurologije. Od faktora rizika za cerebrovaskularnu bolest nalazi se hipertenzija, , hiperlipidemija, u laboratorijskim nalazima policitemija. Tijekom boravka na odjelu učinjena je neuroradiološka obrada, CT mozga i nalaz upućuje na hipodenzne ishemijske lezije desno cerebelarno i obostrano okcipitalno uz sekundarni hemoraški infart okcipitalno desno. Ultrasonografskom, doplerskom analizom karotidnih arterija i VB sliva nalazi se simetrično zadebljanje stijenke karotidnih arterija uz početnu stenozu ACI desno, kao i povećanje brzine obje arterije vertebralis i suspektno tromboziranje lumena desne arterije vertebralis. U laboratorijskim nalazima se nalazi povećan CRP, ubrzana sedimentacija eritrocita, hiperkoagulabilnost uz policitemiju prisutnu od ranije. Uvodi se antiedematozna terapija, antiagregaciona terapija i kortikosteroidi, no unatoč primijenjenoj terapiji ne dolazi do poboljšanja kliničkog statusa, razvija se opsežna bronhopneumonia i pacijentica završava letalno. Obdukcijom se nalaze malacičke lezije mozga okcipitalno obostrano i cerebelarno desno, uz sekundarni hemoraški infarkt okcipitalno desno. U području torakalne aorte, kao i obje arterije vertebralis već akroskopski se uočavaju promjene koje upućuju na arteritis, što se potvrdi histološkim nalazom. U obje arterije vertebralis nalazi se granulacijsko tkivo, plazma stanice i orijaške stanice tipa stranog tijela i tpa Langhans u perifernim slojevima arterije, u lumenu tromb i obilje kalcifikata, što nedvojbeno upućuje na gigantocelularni arteritis. Rasprava: iako izuzetno rijekto kao uzročnik moždanog infarkta nalazi se i gigantocelularni arteritis vertebralis što je do sad opisano u samo 1% slučajeva. Kod naše pacijentice klinički je uočena povezanost multiplih ishemijskih lezija mozga i policitemije, sekundarne hiperkoagulabilnosti i hipertenzije kao faktora rizika za pojavu moždanog udara, ali se kao glavni uzročnik nalazi gigantocelularni arteritis obje vertebralne arterije uz tromboziranje lumena arterije, što je potvrđeno obdukcijom i histološkom analizom.

gigantocelularni arteritis ; moždani udar

nije evidentirano