hrvatski

Manje stresa u sportu kao polazište za ostvarenje nekih temeljnih ljudskih prava

Sportsko okruženje čine različiti izazovi koji se postavljaju pred sportaše i ostale sudionike, nerijetko podižući razinu stresa. Djelovanje stresa na ukupni doživljaj sportskog iskustva i sportska postignuća zahtijeva primjerene mehanizme njegova savladavanja primjenjive kroz razne tehnike i metode u konkretnoj stresnoj situaciji, ali i dugoročno, kroz usvojenost i primjenu strategija suočavanja koje utječu na kognitivnu procjenu situacije i vlastitih resursa. Radovi u okviru ovog simpozija donose odgovore na različita pitanja vezana uz situacije koje mogu potencirati ili umanjiti doživljaj stresa u sportu. Prvi objašnjava načine doživljavanja sportskog uspjeha i neuspjeha sportaša i sportašica, te utvrđuje da sportaši uspjeh, za razliku od neuspjeha koji je jedan od najvećih izvora stresa u sportu, više objašnjavaju unutarnjim i stabilnim razlozima, što je adaptivno i motivacijski poželjno. Drugi rad ispituje djelovanje samogovora kao strategije suočavanja i povećanje tolerancija na bol kod sportaša. Iako nisu utvrđene značajne razlike u toleranciji na bol, dobiveni trendovi pokazuju da su sportaši koji su koristili samogovor za vrijeme testa statičke izdržljivosti, dulje vrijeme tolerirali napor i bol, što ukazuje na potencijal ove tehnike za savladavanje trenažne boli i njome potenciranog stresa. Sljedeći rad donosi rezultate istraživanja razine stresa kod roditelja koji promatraju taekwondo natjecanja svoje djece. Rezultati pokazuju veću razinu stresa procijenjenog srčanom frekvencijom kod očeva nego kod majki, osobito na početku borbe. Roditelji koji koriste aktivne strategije u većoj mjeri koriste strategije planiranja i traženja socijalne podrške, a roditelji koji se češće služe pasivnim strategijama suočavanja sa stresom najčešće koriste pasivizaciju i izbjegavanje. Posljednji rad govori o ulozi sportskog psihologa u procesu stvaranja uvjeta za poštivanje temeljnih prava djece i mladih sportaša kako bi se karakteristike njihove psiho-socijalne okoline u što većoj mjeri približile njihovim potrebama. U tom smislu nužno je djelovati na širem planu, kroz rad sa trenerima, roditeljima, nastavnicima, medijima, te kroz psihološku pripremu samog sportaša kako bi se prevenirao negativan utjecaj stresa izazvanog sudjelovanjem u sportu. Tako se može osigurati pozitivnije sportsko iskustvo, veće zadovoljstvo sportaša, visoka motivacija i predanost, što pomaže uspješnom djelovanju u okviru sporta i šire te pozitivnijem samopoimanju. Ukoliko pozitivna iskustva u sportu prevladavaju nad negativnim, doživljaj stresa je manji, a pojedinčeve potrebe su u većoj mjeri zadovoljene. Na taj način sportaš živi ispunjenije, lakše razvija svoje potencijale, doživljava pozitivne emocije i raste kao osoba, što su neka od temeljnih prava svakog čovjeka.

sport, stres, suočavanje, zadovoljstvo, prava

nije evidentirano