hrvatski

Međujezični utjecaji u ovladavanju engleskim leksikom - uloga skorašnjosti i jezičnoga znanja

Disertacija se bavi ispitivanjem međujezičnih utjecaja u ovladavanju engleskim leksikom. Naglasak je na dvama čimbenicima – skorašnjosti i jezičnome znanju. Cilj istraživanja je ispitati povezanost skorašnjosti i jezičnoga znanja s pojavom pozitivnih i negativnih međujezičnih utjecaja. U središtu ispitivanja su višejezični učenici s različitim početkom ovladavanja stranim jezicima. Radi se o srednjoškolskim učenicima, kojima je materinski jezik hrvatski (J1), prvi ili drugi strani jezik (J2/J3) engleski i talijanski, te treći strani jezik njemački (J4). Međujezični utjecaji ispituju se zadacima prijevoda s hrvatskog na engleski jezik, koji se sastoje od pravih i djelomičnih sličnica i lažnih prijatelja u engleskom, njemačkom i manjem broju u talijanskom jeziku. U podrobnijem određivanju smjera međujezičnih utjecaja, odnosno iz kojeg jezika se očituje pozitivni ili negativni utjecaj upotrebljava se retrospektivni zadatak, tj. učeničko izvješće, u kojemu neposredno nakon zadatka prijevoda učenici navode je li im prilikom prijevoda pomogao ili odmogao neki od jezika. Na temelju subjektivne procjene učenika, kao i objektivne, u koju je uključena vlastita procjena istraživača, procjena neovisnih ocjenjivača i kontrolirane varijable (psihotipologija, izloženost jezicima, jezično znanje, motivacija) prikazuje se očitovanje pozitivnih i negativnih prijenosa iz pojedinog jezika u engleski jezik. Kako je, osim jezičnog znanja, ključni čimbenik u provjeravanju utjecaja skorašnjost, odnosno uloga posljednjeg jezika po redoslijedu učenja, fokus je na provjeravanju bočnog prijenosa, iz J4 na J2/J3. Rezultati ukazuju na to da skorašnjost J4 njemačkog nije pokazala značajnu ulogu u pojavi međujezičnih utjecaja, osim što se više utjecaja iz J4 odrazilo pozitivno. Zanimljiva je činjenica da se učenje za sat njemačkog jezika pokazalo povezanim sa skorašnjosti jezika i time rezultiralo pojavom negativnih utjecaja, dok su pozitivni utjecaji bili povezani s jačom motivacijom za njemački jezik, kao i s upotrebom jezika u slobodne svrhe. Talijanski, kao prethodno ovladavani jezik, preuzeo je dominirajuću ulogu u pojavi i pozitivnih i negativnih utjecaja, dok je hrvatski kao materinski jezik pokazao manje dominirajuću ulogu, no negativni utjecaji bili su odraz svakodnevne upotrebe jezika, a pozitivni utjecaji visoke ocjene iz hrvatskog jezika, odnosno formalnog učenja za sat hrvatskog. Jezično znanje pokazalo je različitu dinamiku u ovladavanju leksikom, čime se potvrđuju prijašnja istraživanja, da će se višejezični korisnici koristiti znanjem leksika iz onog jezika koji im je u tome trenutku najdostupniji, neovisno o njihovom jezičnom znanju. Osnovne glotodidaktičke implikacije ovog istraživanja sastoje se u potrebi za osvještavanjem i nastavnika i učenika o međujezičnom povezivanju u nastavi stranoga jezika, osobito u pogledu leksika. Također, potiče se bolje promišljanje u izgradnji nacionalnog i školskih kurikuluma u jezičnome području, u kojima bi glavna svrha trebala biti postizanje komunikacijske kompetencije u određenom stranom jeziku na osnovi postojećih jezičnih iskustava i nadogradnjom novih.

međujezični utjecaji ; jezično znanje ; prave i djelomične sličnice ; lažni prijatelji ; skorašnjost ; višejezični učenici

nije evidentirano