hrvatski

„Tko se ne osveti taj se ne posveti“ povijesno-antropološka analiza dalmatinske izreke u kontekstu društveno-običajnog kontinuiteta (18. i 19. stoljeće)

Obično se osveta, tijekom razmatranog razdoblja, smatrala časnim moralnim postupkom i ona je morala biti radi zadovoljštine i običajne pravde provedena, radi obiteljske i osobne časti. Osvetnička pobuda u krajevima kopnene Dalmacije imala je svoje temelje u raznim elementima koji su je činili specifičnom. Djelomično je običaj osvete a potom i krvarine ili cijena koja se morala platiti za prolivenu krv bilo naslijeđe pravno-moralnog narodnog običaja. Osveta i krvarina su dvojako uzrokovani i to ponajprije stalnim ratnim okruženjem u kojem se stanovništvo kopnene Dalmacije nalazilo (dvostoljetna prisutnost Osmanlija) te miješanjem vlaškog stanovništva koje se doselilo na ta područja. Vlaško stanovništvo je sa sobom donijelo svojevrsne patrijarhalno-društvene običaje koji su se injektirali u šire postojeće društvene sredine. Postojeće uprave u Dalmaciji, osobito za vrijeme mletačke, nisu imale posebnog interesa u kulturno-prosvjetnom i civilizacijskom razvoju širih društvenih slojeva, osim francuske i kasnije za vrijeme druge austrijske uprave, te se tek od sredine 19. st. naziru značajnije promjene u kulturno-prosvjetnim pogledu. U radu se ta temelju raznih izvornih izvješća i putopisa nastojalo analitički uočiti koji su to aspekti utjecali na održanje ovakvog narodnog običaja i zašto se on održao tijekom dugog razdoblja dalmatinske povijesti.

osveta, krvarina, 18. i 19. stoljeće, kopnena Dalmacija

nije evidentirano