hrvatski

Starozavjetni profilaktički propisi hebrejske veterinarske i humane medicine

U ovome radu obrađeni su starozavjetni profilaktički propisi hebrejske veterinarske i humane medicine. Hebreji su, ponajprije kao nomadski narod pastira, bili svakodnevno u doticaju sa životinjama i jedan s drugim. Stoga ne čudi činjenica da su u svrhu opstanka i održavanja zdravlja imali propisane upute o prehrani, ulozi krvi, higijeni i postupcima s oboljelima u svrhu zaštite zajednice. Za razmatranja tih zakona korišten je biblijski starozavjetni zapis, pobliže Pentateuh – Mojsijevo Petoknjižje, odnosno prvih pet knjiga Biblije, hebrejski Zakon. Tu je najzastupljenija treća Mojsijeva knjiga – Levitski zakonik. Ona predstavlja većinu zakona po kojima su Hebreji usmjeravali svoj život i stoga je njenim propisima posvećena posebna pažnja. Hebrejski svećenici su bili posrednici između Boga i njegovog naroda, kao i svakoga pojedinca pa su imali i ulogu liječnika. Prepoznavali bi određene bolesti i određivali izolaciju osobe, odnosno karantenu te bi ju nakon određenog vremena opet pregledavali. Najstariji oblik karantene pronađen je upravo kod Hebreja. Opisana jei uloga krvi kao životvorno važne tekućine života. Bila je zabranjena za konzumaciju u čemu se očituje profilaksa zaraznih bolesti. U razmatranom zapisu ističe se visoki stupanj savjesti i odgovornosti prema Bogu i njegovim zakonima, a u skladu s time i prema bližnjima te životinjama. Svaki je zakon imao svoju dublju duhovnu, obrednu komponentu, ali je bio i praktičan, primjenjiv u životu pojedinca.

veterinarska i humana medicina ; hebrejski Zakon ; krv ; higijena i karantena ; mjedena zmija

nije evidentirano