hrvatski

Emocionalni napor, profesionalno sagorijevanje i želja za napuštanjem profesije kod nastavnika osnovnih i srednjih škola

Napuštanje nastavničke profesije predstavlja velik problem širom svijeta. Prema podacima ranijih istraživanja oko trećina hrvatskih nastavnika izražava želju za napuštanjem profesije. Ova želja zbog loše situacije na tržištu rada većinom ostaje nerealizirana, no samo postojanje želje za napuštanjem profesije kod velikog broja nastavnika ozbiljan je problem u hrvatskom obrazovnom sustavu koji je uvelike odraz nezadovoljstva radnim uvjetima i statusom u društvenoj zajednici. Međutim, budući da je želja za napuštanjem profesije uvjetovana ne samo kontekstualnim, već i individualnim čimbenicima, u ovom smo se istraživanju usmjerili na ispitivanje uloge emocionalnog napora u njenom objašnjenju. Emocionalni napor je relativno nov konstrukt koji podrazumijeva regulaciju emocija i njihovog izražavanja u skladu sa normama i očekivanjima radne uloge te se smatra proksimalnim prediktorom profesionalnog stresa, sagorijevanja i napuštanja profesije. Stoga je osnovni cilj istraživanja bio utvrditi doprinose strategija emocionalnog napora u objašnjenju sagorijevanja nastavnika i želje za napuštanjem nastavničke profesije. Dodatno nas je zanimalo postoje li razlike u strategijama emocionalnog napora, profesionalnom sagorijevanju i želji za napuštanjem profesije između nastavnika zaposlenih na različitim obrazovnim razinama (razredna i predmetna nastava u osnovnim školama, te nastava u srednjim školama). U istraživanju je sudjelovalo ukupno 1955 nastavnika razredne i predmetne nastave zaposlenih u različitim osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj. U uzorku su, kao što je slučaj i u nastavničkoj populaciji, prevladavale žene (84% nastavnica). Dob se kretala u rasponu od 23 do 65 godina. Uz osnovne socio-demografske podatke anketnim smo istraživanjem prikupili podatke o strategijama emocionalnog napora (dubinska strategija te dvije komponente površinske strategije: prikrivanje emocija i glumljenje emocija), dimenzijama profesionalnog sagorijevanja (emocionalna iscrpljenost i otuđenost) te želji za napuštanjem profesije. Rezultati su pokazali značajan, iako relativno malen, doprinos strategija emocionalnog napora u objašnjenju sagorijevanja i želje za napuštanjem profesije. Pri tome nastavnici koji u većoj mjeri koriste dubinsku strategiju emocionalnog napora doživljavaju niže razine sagorijevanja i imaju manju želju za napuštanjem profesije. Suprotno tome, korištenje površinskih strategija emocionalnog napora povezano je s višim razinama sagorijevanja i većom željom za napuštanje profesije. Dodatno je utvrđeno da nastavnici razredne nastave u odnosu na nastavnike predmetne nastave zaposlene u osnovnim i srednjim školama, više koriste dubinsku strategiju emocionalnog napora, te da su manje otuđeni i manje skloni napuštanju profesije. Rezultati pružaju važan doprinos znanstveno-istraživačkoj literaturi vezanoj za ulogu emocija u radu nastavnika, te ujedno predstavljaju polazište za praktične smjernice.

nastavnici, emocionalni napor, sagorijevanje, želja za napuštanjem profesije

nije evidentirano