hrvatski

Simboličko spasenjsko posredovanje Božje prisutnosti i dijalektička struktura Isusova bogočovještva u djelu Rogera Haighta

Haightova tvrdnja da je Isus simbol Božji u središtu je njegove kristologije koja, generičkom metodom kritičke korelacije i konverzacije, treba unutar kristološkog pluralizma novozavjetnih kristologija najbolje prenijeti središnju poruku za postmoderno vrijeme, da je Isus svojim simboličkim spasenjskim posredovanjem Božje prisutnosti donositelj Božjeg spasenja. Tu poruku moguće je prenijeti postmodernoj kulturi po reinterpretaciji temeljnih kršćanskih religioznih simbola koji bi bili razumljivi i smisleni u njezinom kulturnom kontekstu, a kojom bi se izbjegao tradicionalizam ili fundamentalizam, te radikalni liberalizam s krajnjim ciljem da vjera preuzme oblik kulture u kojoj se implementira. U isto vrijeme, ta reinterpretacija trebala bi ostati vjerna tradiciji i osnažiti vjernički život kršćanske zajednice. Cilj rada je prezentacija, analiza i kritičko vrednovanje značenja religioznog simbola u Haightovoj teologiji, a napose identifikacije Isusa kao Božjeg simbola kroz čiju se dijalektičku strukturu izražava njegovo bogočovještvo. Preferirajući pneumatološku kristologiju koja izbjegava hipostatizaciju Boga kao Riječi u ivanovskoj Logos kristologiji i omogućuje adekvatnije izricanje Božjeg djelovanja u svijetu kroz simbol Boga kao Duha, Haight u svojoj kristologiji polazi "odozdo" od egzistencijalno-povijesnog Isusa iz Nazareta koji je dostupan svih ljudima kroz iskustvo Isusa kao individualne i partikularne ljudske osobe, koja kao religiozni simbol posreduje Božju spasenjsku prisutnost. U tom smislu, Haight želi reinterpretirati Nicejsko i Kalcedonski nauk na način da je Isus bio ljudska osoba s integralnom ljudskom naravi, u kojem je "nitko manji od Boga", dakle, božanska narav, bio na djelu. Prenaglašavanjem simbolizma u Isusovom spasenjskom posredništvu (jer simbol posreduje nešto različito od sebe) i njegove dijalektičke strukture (da se u isto vrijeme može tvrditi da Isus jest i nije Bog), Haight pokazuje samo soteriološki interes, bez ontološkoga kristološkog pitanja, tko je Isus u sebi i u odnosu prema Bogu. Njegov pokušaj odgovora svodi se na kvantitativno razlikovanje Božje prisutnosti u Isusu i drugim ljudima, gdje je Bog bio na superlativan način prisutan u Isusu, a da istovremeno, uz jasno potvrđivanje Isusova čovještva i konsupstancijalnosti s ljudima, izostaje izravno afirmiranje njegove božanske naravi. Razdvajanje soteriologije od kristologije ima za posljedicu to da kristocentrizam ustupa mjesto Haightovom teocentrizmu koji omogućuje druga i jednako valjana spasenjska posredovanja izvan Krista i kršćanstva, što ponovno afirmira "deiktičku" teoriju božanskog posredovanja, bez jasne identifikacije Riječi s jedinim istinskim Bogom.

postmoderna kultura ; tradicionalizam ; teološka reinterpretacija ; religiozni simboli ; generička metoda ; iskustvo transcendencije ; dijalektička struktura simbola ; kristologija "odozdo" ; soteriologija ; inkulturacija i interkulturacija ; kristocentrizam i teocentrizam ; implicitna kristologija ; uskrsnuće ; Logos i pneumatološka kristologija ; konsupstancijalnost ; personifikacija i hipostatizacija metafore ; metafora osnaženja ; Isusovo čovještvo i božanstvo.

nije evidentirano