hrvatski

Struktura, svojstva i primjena silana i titanata

Sredstva za vezivanje predstavljaju molekulske mostove na međupovršini između dvije faze, kao na primjer anorganskog punila i organske matrice u polimernim kompozitima ili podloge i premaza. Na taj način poboljšava se adhezija između mineralnih punila i polimera ili podloge i premaza i to sniženjem međupovršinske energije, a kod kompozita dodatno i smanjenjem aglomeracije čestica punila što poboljšava njihovu dostupnost molekulama polimera. U primjeni za različite namjene kao sredstva za vezivanje najčešće se koriste organosilani i organometalna sredstva kao što su titanati (ili cirkonati). U ovom radu dan je pregled silanskih i titanatnih sredstava za vezivanje. Provedena su istraživanja površinskih i toplinskih svojstava tri vrste silana, g-aminopropiltrietoksisilana (g-APTES), g-metakriloksipropiltrietoksisilana (g-MPS) i g-aminopropiltriolsilana (g-APS). Strukturna i površinska svojstva istražena su primjenom FTIR-ATR spektroskopije i mjerenjem kontaktnog kuta na goniometru, a toplinska svojstva istražena su primjenom diferencijalne pretražne kalorimetrije (DSC) i termogravimetrijske analize (TGA). Utvrđena je značajna razlika svojstava silana ovisno o njihovoj strukturi.

silani, titanati, sredstva za vezivanje, g-APTES, g-MPS, g-APS

nije evidentirano